Šimić: Nakon što sam preživio mrak Marakane ne bojim se nereda u Italiji
KAD se "rekorder" Darijo Šimić pojavio u Čatežu, nije trebalo dugo da ga zaskoči dežurna novinarska garda. Svi su na umu imali prvenstveno "novi val" navijačkog bunta, koji ozbiljno prijeti potapanjem još jedne sezone Serie A. Kako će talijanska nogometna vlast ugušiti navijačke iluzije o anarhiji čijem je začetku i sama kumovala, slučajnim ubojstvom Gabriela Sandrija, navijača Lazija?
Blago je reći da je u nedjelju na Apeninima stanje bilo alarmantno, kada su jeku totalnog kaosa u zemlji odgađane utakmice, bjesnjeli protesti, premlaćivani policajci i novinari te poharane i zapaljene zgrade najviših sportskih institucija.
Talijanski je nogometni savez stvar doveo do apsurda izjavom da se kobni događaj na autocesti u blizini Arezza baš i ne može povezati s nogometnim nasiljem, kao kada je prije nešto manje od deset mjeseci u planiranoj navijačkoj akciji bombom ubijen policajac Filippo Raciti. Policija je priznala pogrešku, što naravno, ni najmanje ne smiruje talijanske drukere, koji su se ujedinili i prijete novim i ako je to moguće, žešćim neredima. Tako je na blogu ubijenog nesretnika koji je drukao za Lazio osvanula prijetnja "10-100-1000 Racitiija"...
Crna knjiga calcia
A vatreni navijač Lazija, 26-godišnji Gabriele Sandri, nesretni je "junak" zadnje u nizu talijanskih nogometnih tragedija. Prisjetimo se još nekih slučajeva iz "crne knjige" calcia.
1963. Giuseppe Plaitano, 48-godišnji navijač Salernitane, bio je prva žrtva u sukobima navijača i policije. Smrtno je stradao 28. travnja na utakmici Salernitane i Potenze, kad su domaći navijači istrčali na teren, a jedan policajac pucao u zrak. Metak je pogodio Plaitana na tribini, a policajac nije kažnjen.
1973. Prilikom južnjačkog derbija Roma-Napoli, gostujući navijači Alfredo Della Corte ubijen je metkom u lice u sukobu huligana.
1979. Lazijev navijač Vincenzo Paparelli uoči derbija s Romom pogođen je raketom u oko. Raketu je sa suprotnog, južnog kraja stadiona, ispalio 18-godišnji ljubitelj Rome vjerojatno bez namjere da izazove nesreću, no Paparelli je preminuo u bolnici.
1984. Sljedbenik Triestine Stefano Furlan pogiba od posljedica udaraca koje su mu zadali policajci u nastojanju da razdvoje zaraćene skupine navijača domaćeg kluba i Triestine. Od tada se jedna tribina tršćanskog stadiona zove po Furlanu.
1984. Krajem utakmice Milana i Cremonesea, navijači domaćih "zabunom" ubijaju jednog od svojih. Mladi Marco Fonghessi stradava zbog "pogrešne" registracije na svom vozilu. Milanovi ga Ultrasi zaustavljaju i buše mu nožem gume. Fonghessi izlazi suprotstaviti se huliganima, no natrčava na nož i pogiba.
1988. U tučnjavi navijača Ascolija i Intera, nožem ubijen pristalica domaćih, Nazzareno Filippini. Uhićena četiri Interovca. 1989. Veća skupina Milanista napada trojicu Rominih navijača. Mladi Antonio De Falchi umire pri bijegu od – srčanog udara! Od trojice optuženih sljedbenika Milana, jedan je osuđen na sedam godina zatvora.
1989. Ultrasi Fiorentine dočekuju vlak s Bolonjezima i zasipaju ga kamenicama te molotovljevim koktelima. Jedan eksplodira u vagonu i nanosi teške opekline dvojici gostujućih navijača. 1993. Slučajni prolaznik Celestino Colombi umire u Bergamu od srčanog udara usred policijske intervencije protiv navijača Atalante i Rome.
1995. Nasmrt izboden navijač Genoe, Vincenzo Spagnolo. Ubojica je 18-godišnji Simone Barbaglia, novopečeni pripadnik Milanovih ultrasa. Osuđen na 15 godina zatvora.
1998. Navijač Trevisa Fabio Di Maio umire od srčanog udara tijekom policijske intervencije zbog tučnjave domaćih navijača s pridošlicama iz Cagliarija. Tribina stadiona u Trevisu danas nosi Di Maiovo ime.
1999. Navijači Salernitane pale vatru u vlaku koji prevozi 3000 Salernitanaca s utakmice u Piacenzi. U rasplamsalom požaru pogibaju četvorica navijača.
2001. Maloljetni navijač Catanije baca bombu kućne izrade na tribinu s pristalicama Messine i smrtno ranjava Antonina Curra.
2003. Napolijev navijač Sergio Ercolano u bijegu od policije pokušava skočiti s jedne tribine na drugu. Pada u ponor i pogiba.
2007. Smrtno stradava visoko rangirani policajac Filippo Raciti za vrijeme sukoba s navijačima Catanije.
"Stvari su potpuno izmakle kontroli"
Dario Šimić vidio je kako su se stvari odvijale na utakmici Atalante i Milana, koja je trajala cijelih sedam minuta;
"Nije dobro. Stvari su u potpunosti izmakle kontroli. Prvo je ubijen policajac, a nije prošlo niti godinu dana pa sada opet novi neredi. Stvara se ta silna negativna energija, navijači su ionako stalno nezadovoljni... Sve skupa bitno šteti ugledu talijanskog nogometa i to nije nikakva floskula. Naša utakmica u Bergamu prekinuta je, zaista nije bilo ni najmanje šanse da odradimo taj susret. Igrači su pokušali smiriti navijače, ali znate i sami da to ne ide. Nešto se drastično mora mijenjati, kao što su to Englezi napravili kada su imali problema s navijačima. Ljudi u talijanskom savezu su vrlo pametni i ne dvojim da će donijeti ispravne odluke. Jesu li igrači u strahu? Pa sigurno da to nije ugodna situacija, ali kada se sjetim kako je bilo protiv Jugoslavije na Marakani 1999. kada je cijeli stadion ostao u mraku... Ma ne bojim se ničega", prisjeća se Šimić povijesne utakmice kvalifikacija za EP 2000. kada su na startu drugog poluvremena iznenada ugašena svjetla reflektora, iako je okolo stadiona struja najnormalnije kolala, a igrači predvođeni danskim sucem napustili teren. Na tribinama se plakalo od suzavca i prekid je trajao više od 20 minuta.
Ne treba se zavaravati - Makedonija je neugodno gostovanje
Bila su to neka druga vremena. Hrvatska se nije uspjela plasirati na EP, a neuspjehu je kumovao i posljednji kvalifikacijski ogled baš u Skopju, gdje ovih dana putujemo kao vodeći u skupini. Bilo bi svjetsko čudo da se scenarij odigra na našu štetu pa da na koncu u ljeto ne krenemo za Alpe. No, naši su reprezentativci, kako i dolikuje, vrlo oprezni;
"Dobro je što naši dečki govore da ne znaju igrati na bod. Ipak smo mi u prednosti u odnosu na Makedoniju jer nam treba bod za plasman, a oni su već ispali iz svih kombinacija. No, ne treba se zavaravati, Makedonija je uvijek bila neugodno gostovanje za nas i trebat ćemo odigrati jako dobro, ako želimo uzeti taj bod. Ipak smo nekad s Makedoncima živjeli u zajedničkoj državi i posebno rivalstvo se osjeća u takvim utakmicama. Sjetimo se utakmice u Zagrebu, bila je teška i tvrda. S jedne će nam strane biti lakše nego onda jer će se oni otvoriti, ipak nemaju što izgubiti. A s druge strane je teže jer igramo na njihovom teritoriju", priča Dario.
Strah od ispadanja uvijek postoji
Strah od nepovoljnog rezultata koji bi nas doveo u situaciju da na Wembleyu ne igramo samo sponzorsku utakmicu uvijek je prisutan. Ali iskusni se momci s tim mogu nositi.
"Kod svakoga od nas je to drugačije, neki se boje više, neki manje. Naravno da uvijek razmišljaš o tome što će se dogoditi ako podbacimo, ali mi iskusniji takve misli moramo staviti sa strane i iskontrolirati negativne misli. Treba se koncentrirati samo na utakmicu i dati maksimum u tom trenutku. Nadam se da će sve ipak proći ok."
Prisjetio se Dario i iskustva s makedonskim napadačima. "Ne poznajem baš jako dobro ekipu koja je igrala u Zagrebu, ali sjećam se da su jako pokretljivi. Ipak, daleko su od Pandeva, on je vanserijski igrač koji u svakom trenutku može presuditi utakmicu. Nitko od ostalih makedonskih napadača nema talenta poput Pandeva i prava je sreća što on ne može igrati", smatra Šimić.
Osvrnuo se na kraju razgovora i na svoj status među Rossonerima. Situacija se nije bitno promijenila otkako smo se posljednji put vidjeli... "Drago mi je što dobro treniram. Za reprezentaciju sam sve odigrao i to mi je veliki motiv. Samo sam se za ovo spremao. U prvom mjesecu sjest ćemo za stol i odlučiti što je najbolje za mene."
D.R.
Foto: H.P.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati