MICHEL PLATINI u predizbornoj kampanji za mjesto predsjednika UEFA-e glasove "malih zemalja" skupio je obećanjem o proširenju Europskog prvenstva. Nakon što je dobio izbore, smotru najboljih europskih reprezentacija proširio je sa 16 na 24 čime je gotovo pola Europe otišlo na završni turnir.

 

Jedna od tih reprezentacija-debitanata je Island, selekcija od koje u Francuskoj nitko nije očekivao ništa, a od sinoć autor možda i najljepše bajke u povijesti nogometa.

 

 

"Da nam je netko rekao da ćemo se plasirati u četvrtfinale Europskog prvenstva i pobijediti Englesku u osmini finala, sigurno bismo mislili da je lud, ali nakon ove pobjede nema više previsokih prepreka. Sad idemo na domaćina u Parizu, što će biti velika, velika utakmica", rekao je Heimir Hallgrímsson, koji uz puno poznatijeg Larsa Lagerbäcka s klupe vodi ovu momčad.

Hallgrímsson, koji volonterski obavlja dužnost izbornika, a za život zarađuje kao zubar (za usporedbu, Roy Hodgson, koji je nakon poraza od Islanda podnio ostavku, godišnje je zarađivao oko pet milijuna eura) s divljenjem je govorio o svojim igračima:

 

 

 

"Ovi momci su nevjerojatni. Njihov karakter je nešto čudesno. Pokazali smo da nas taj karakter vodi kroz ovaj turnir i da za ove momke granica ne postoji. Bila je ovo naša najbolja utakmica, ali ponavljam, još niste vidjeli naše najbolje izdanje.''

 

 

Lars Lagerbäck, poznatiji dio izborničkog dueta na klupi Islanda stari je nogometni lisac. Puno desetljeće je vodio švedsku, a prije Islanda sjedio je na klupi Nigerije. Švedsku je vodio na pet velikih natjecanja, a zanimljivo, protiv Engleza je igrao šest puta i nikad nije izgubio.

 

 

Nakon senzacionalne pobjede protiv Tri lava, skromni Lagerbäck nije podlegao euforiji već se zahvalio poraženom kolegi na drugoj strani.

 

''Osoba koja je najzaslužnija za to što ja danas stojim tu je Roy Hodgson. On je promijenio percepciju nogometa u Švedskoj i najviše je utjecao na nas trenere. Prema njemu osjećam divljenje i veliki respekt'', rekao je Lagerbäck o Englezu koji je radio u Švedskoj punih 13 godina (1976-89), a prve trenerske korake napravio je baš tamo vodeći Halmstads, Oddevold, Örebro i Malmö.

 

Island je danas glavna svjetska sportska priča, no kako se taj nogometni David uopće doveo u situaciju da sruši već desetljećima grogiranog Golijata i preko noći postane globalna senzacija?

 

Island na Europskom prvenstvu!? Ako mislite da je to slučajnost, varate se. Islanđani su prije dvije godine bili blizu plasmana na Svjetsko prvenstvo, kada ih je na putu da postanu najmanja država u povijesti koja je izborila Mundijal u dokvalifikacijama zaustavila Hrvatska.

 

Kako je država s 330 tisuća stanovnika uspjela izboriti Euro u skupini s Nizozemskom, Turskom i Češkom? I to je "vizu" za Francusku izvadila dva kola prije kraja kvalifikacija!

 

Plasman na Euro rezultat je dugogodišnjeg ulaganja u nogomet, sport koji prijeti rukometu da ga skine s "broja 1" najpopularnijih sportova na Islandu. Do 1950. na Islandu se nogomet nije ni igrao na travi, već na šljunku od vulkanske lave, a do 1990. profesionlni nogomet tamo je bio nepoznanica. Nešto se moralo promijeniti. Plan je bio jednostavan, 2002. godine počelo se ulagati u infrastrukturu. Izgrađeno je sedam velikih dvoranskih travnjaka, kako bi se nogomet na Islandu mogao igrati cijele godine, te 22 vanjska travnjaka i 111 manjih.

 

"Prije petnaest godina nogomet na Islandu se nije mogao igrati tijekom cijele godine. Tako sam ja tijekom zime igrao rukomet i košarku, a nogomet ljeti. Zimi bih imao samo jedan nogometni trening tjedno u maloj košarkaškoj dvorani", prisjeća se Arnar Bill Gunnarsson, danas tehnički direktor reprezentacije.

 

Otprilike u isto vrijeme kada su se počeli graditi nogometni tereni, Nogometni savez Islanda počeo je organizirati trenerske tečajeve. Tako je u posljednje dvije godine Island dobio više od 600 trenera s A ili B trenerskom licencom.

 

Island tek očekuje velike rezultate budući da najviše pažnje poklanja omladinskim kategorijama. Djecu već od osme godine vode treneri s A ili B UEFA-inom licencom, a s 13 godina organiziraju se prvi reprezentativni kampovi jer, kako Gunnarsson kaže, Island je toliko mali da ne može dopustiti da propusti ijednog talentiranog dječaka.

 

 

 

Nogomet zanima sve više ljudi na Islandu, pa tako navijači koji su dosad punili stadione kako bi gledali zvijezde suparničkih reprezentacija, sada dolaze gledati svoje reprezentativce.

 

"Neizmjerno sam ponosan što sam kapetan ove momčadi koja je uspjela promijeniti način razmišljanja Islanđana o nogometu i našoj reprezentaciji. Plasmanom na Euro već smo ostvarili jednu pobjedu", uoči Eura pričao je Aron Gunnarsson, kapetan i prva zvijezda reprezentacije.

 

 

U kvalifikacijama za Euro Island je čak dva puta pobijedio Nizozemsku, treću reprezentaciju s posljednjeg Svjetskog prvenstva, Turke su razbili 3:0, pobijedili Čehe... 

 

"U reprezentaciji sam od 1996. godine i uvijek smo imali fizički snažnu reprezentaciju, ali sada imamo karakter i talent. Mi smo zlatna generacija, ali ne očekujemo zlato na Euru. Idemo tamo ponovno iznenaditi svijet", prije Eura govorio je Eidur Gudjohnsen, 37-godišnji legendarni islandski reprezentativac. 

 

Osim Cardiffovog veznjaka Gunnarssona i Gudjohnsena, koji sada igra u Kini, među poznatije nogometaše "zlatne islandske generacije" spadaju Kolbeinn Sigborsson, napadač Nantesa, te veznjak Swanseaja Gylfi Sigurdsson, koji je sa šest golova predvodio momčad u kvalifikacijama.

 

 

Reprezentaciju vodi iskusni Lars Lagerbäck, koji je igračima na prvom sastanku rekao da mu je cilj odvesti ih na Svjetsko prvenstvo u Brazil. Nije uspio, ali dvije godine kasnije Islanđani ga slave jer je kreirao možda i najveću senzaciju u povijesti Eura. Toliko, da je na netom završenim predsjedničkim izborima dobio tridesetak glasova premda se naravno nije ni kandidirao.

 

"Nisam ja nikakav heroj. Heroji su Nelson Mandela i Martin Luther King. Ja sam jedan od ljudi koji je pomogao odvesti Island na Europsko prvenstvo. Ne bih mogao bez igrača, navijača, trenera u omladinskim kategorijama..."