Tekst: D.R.
Foto: Cropix

JAKOV FAK i ovo je odradio u svom stilu iako mu sasvim sigurno nije bilo lako zadržati mirnoću na ovakvom dočeku, kakav su brončanom bitaloncu priredili njegovi Mrkopljani.

Nitko nije očekivao da će brončani teret iz Vancouvera u zagrebačku zračnu luku stići na vrijeme, ali još smo manje očekivali kaos koji su na Plesu priredili Jakovljevi navijači. Puno prije 20 sati, kada je Jakov trebao sletjeti, stigao je prepun autobus iz Mrkoplja i slavlje je moglo početi. No, let iz Vancouvera via London kasnio je više od sat vremena.

Tko god da se preziva Fak, a u Mrkoplju je čak 17 takvih obitelji, stigao je na zagrebački doček. Mrkopljanima su se pridružili i njihovi zagrebači studenti, klinci iz Sportskog društva Bjelolasica, predstavnici biatlonskog saveza te visoki sportski i politički dužnosnici.

"E, oni su nam najbitniji", čulo se iz publike.

Neizostavni muzikaši, koje su potpomogli Mrkopljani čegrtaljkama sa specijalnom olimpijskom gravurom i potocima dobre kapljice, stvorili su zastoj na Plesu. Slučajnim prolaznicima nije trebalo dugo da shvate što se čeka. Faka je u Zagrebu dočekalo cijelo mjesto koje ne spava unatrag desetak dana, otkako je Gospodin Bronca stao na postolje u Whistleru.

Kada je ušetao u prepuni salon za prijem, u kojem smo dočekali mnoge medalje, želio je nešto reći, ali nije uspio iz prve. Pjesma je bila prejaka, kao i emocije.

"Jakove, s tobom u bijeli svijet. Tvoji Gorani!", vrištale su poruke s rekvizita, a cvijeće je donijela Jakovljeva djevojka.

"Drago mi je da ste došli, pa cijelo mjesto je tu. Ovo nije normalno! Da sam znao, došao bih i prije, ali imao sam obveze prema sebi, morao sam trenirati. HVala vam što ste došli", stigao je izustiti Jakov prije nego što je krenula simfonija obećanja.

Mikrofonaši su se potukli tko će prije Jakovu obećati brda i doline.

Od Zlatka Komadine, župana primorsko-goranskog, Željka Klarića, pomoćnika ministra, Zlatka Mateše, predsjednika HOO-a, pa do Ivice Padovića, načelnika općine Mrkopalj... Osim o medalji "koja je opravdala sva ulaganja u sportsku infrastrukturu", mogle su se čuti i ovakve parole: "Jakove, neka te božica Fortuna na snježnim padinama prati, a anđeo s neba neka nam te u Mrkopalj vrati."

Jakovu je puno više prijala pjesma njegovih mještana nego čitanje statuta o nagrađivanju plodonosnih olimpijaca.

Da je drugačije, tada on ne bi poručio:

"Sada će se valjda neke stvari promijeniti. Oduvijek govorim da su uvjeti za razvoj biatlona u Hrvatskoj jedino što tražim. Ovo je predivan sport, a naše mlade koji se bave biatlonom treba podržati."

- Uskoro video materijal.