A pobjednik izbora je... Stranka neodlučnih!

Foto: Goran Mehkek / Cropix

EKRANOM se redaju rezultati izbora: "SDP 30 posto. HDZ 6,6 posto. HNS 3,3 posto, Laburisti 3,1 posto...". A pobjednik parlamentarnih izbora i stranka koja je osvojila najviše glasova je... Stranka neodlučnih! Čak 41 posto! Čestitke i sve najbolje u daljnjem životu i radu".

Tako bi to izgledalo da su danas izbori. Odnosno, kad bi netko povjerovao da ankete predstavljaju prave izbore. Istraživanje GfK i RTL-a otkrilo je podatak koji se na prvi pogled čini šokantnim: vladajući HDZ dobiva mizernih šest i pol posto glasova. Jedva za prelazak praga.

SDP - šipak

Mnogi se naslađuju tom činjenicom koja je zapravo tek logična posljedica stravičnih afera i grozomorne vladavine u protekla dva mandata. I logično bi bilo, je l' tako, da se na valu tog HDZ-ova debakla njegov izravni konkurent SDP uzdigne do - ajmo biti skromni - natpolovične većine glasova i dvotrećinske većine mandata u Saboru. A kad ono - šipak.

Po ovom istraživanju SDP osvaja samo 30 posto glasova. To je oduvijek bio njegov maksimum, još od vremena kad se Ivica Račan uspinjao na vlast, pa stoga njegov nasljednik Zoran Milanović nema puno razloga za zadovoljstvo.

Još gore je prošao HNS. U nekim davnim vremenima dali bi si odrezati desnu nogu samo da u anketama imaju duplo manje glasova od HDZ-a. Bio bi to fenomenalan uspjeh. Ovako, s 3,3 posto debelo su ispod praga.

Neodlučni vladaju

I kamo su onda otišli svi ti glasovi? Među neodlučne. Njih je čak 41 posto, što je debelo iznad postotka vodećeg SDP-a Ljudi tjednima zazivaju izbore, a nemaju pojma za koga bi glasali. To nije samo šokantna i poražavajuća, nego prije svega zabrinjavajuća informacija.

Ali ne samo za građane koji traže rješenja, a ne vide ih ni u jednoj od ponuđenih političkih opcija, već i za same političke stranke, prvenstveno opozicijske.

Možda Milanoviću nije bilo jasno zašto prosvjednici pale SDP-ovu zastavu na Iblerovu trgu, ali trebalo bi mu biti jasno da se njegova stranka u četiri godine nije maknula s mrtve točke. HDZ zna zašto je izgubio podršku. Ali zna li SDP zašto je nije dobio?

Antioporbeni glasovi

Pitanje od "milijun dolara" glasi: kome će ići svi ti neodlučni glasovi? Među njima se krije dobar dio glasača HDZ-a koji se tradicionalno ne izjašnjavaju u anketama, pa čak ni izlaznim što je i dovelo do toga da je 2007. godine Dijana Čuljak proglasila Ljubu Jurčića "budućim premijerom". Ali tamo je i veliki, možda i prevladavajući udio antihadezeovskih birača. Koji su se silom prilika pretvorili i u "antioporbene".

Oni sada traže da se na političkoj sceni pojavi netko dostojan njihova povjerenja. To će možda biti neka stranka desnice, premda za to nema previše šanse. HDZ takve zatire u korijenu. Možda potegne neka ljevičarska stranka, poput Lesarovih laburista koji su u usponu. A možda ipak svi čekaju Željka Rohatinskog.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Šansa za Rohatinskog

U zadnjim anketama zapanjujući postotak hrvatskih građana upravo guvernera Hrvatske narodne banke percipira kao novog spasitelja. On diskreno najavljuje svoje političke ambicije za koje se HSLS prvi počeo trgati, ali čini se da su liberali "sitna boranija", ali i kugla oko nogu guvernera koji sada visoko leti. Rješenje bi stoga moglo ležati u poduzetničko-populističkoj listi koju bi predvodio Rohatinski, kao premijerski kandidat.

Na tu listu moglo bi se utrpati svega i svačega - uz Ivicu Todorića kao glavnog mecenu novog političko-ekonomskog proroka - što bi uz pomoć značajnih financija i raskošne propagande idealno leglo na srce i dušu svakog frustriranog birača.

Dajte nam onoga kome je jasno što se događa

Takvima bi se, a riječ je skoro o svakom drugom biraču, pitanje koga žele vidjeti na mjestu premijera - Kosoricu, Milanovića, Lesara ili Rohatinskog - učinilo gotovo retoričkim. Dajte nam onoga kome je jasno što se događa.

U slučaju, pak, da Rohatinski ili netko njegova kalibra ne izađe na izbore, neodlučni bi se ipak odlučivali između dva bloka. Između većeg i manjeg zla. HDZ-ova disciplinirana vojska izašla bi glasati za svoje, kako ne bi pobijedili njihovi. SDP bi također pobrao svoj, uz suradnju s kukuriku partnerima, vjerojatno većinski dio. Na dan izbora rušit će se HDZ, pa će se takvi protestni glasovi stavljati na najveću hrpu.

Šansa za Milana Bandića

To, međutim, nije kraj muke. Kronično, a sada već i eskalirajuće nepovjerenje građana u političke elite moglo bi otvoriti put svakakvim populistima "kerumovskog" tipa. Ne samo "oligarsima" koji po svemu sudeći računaju na Rohatinskog, nego i na Milana Bandića koji najavljuje da bi se uz pomoć lokalnih šerifa mogao ogrebati za šačicu, a možda i punu šaku, saborskih mandata. Ako išta, ova anketa sugerira da je na idućim izborima vlast na raspolaganju svima. Svima onima koji će je se znati dočepati.

No spustimo malo loptu, riječ je ipak samo o anketama. Na dan izbora ljudi razmišljaju sasvim drugačije. Ne šalju protestne poruke, ne srame se svojih preferencija, ne traže idealna rješenja, već glasaju za prvu opciju, pa makar i najmanje lošu.

Tko je onda spreman za izbore?

Time se može tješiti prvenstveno HDZ, koji računa da će na izborima nastupiti pred otvorenim vratima Europe, a onda i SDP koji do jeseni ili zime možda - ali samo možda - smisli što će sa svojim koalicijskim partnerima.

Kako god bilo, ostaje nam bizarna činjenica da su za parlamentarne izbore koji o mnogo toga odlučuju ipak najspremniji  - neodlučni.

 > Ostale komentare autora pročitajte ovdje

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara