Amerika i propagandom protiv Iraka
ŽELITE li uznemiriti neprijatelja, dajte mu priliku da poviri kakvo je vaše strašno novo oružje, njegove zapovjednike zaspite emailovima kojima ih pozivate na predaju, eter ispunite beskonačnim pričama o američkoj vojsci koja se priprema za ratovanje, a izmislite i da ga žena vara.
Morate ljude kod kuće okupiti oko svoje stvari? Dovedite u pitanje domoljublje proturatnih prosvjednika, nabrajajte strahote koje je neprijatelj počinio, upustite se možda i u provjerenu usporedbu s najgorim od najgorih, Adolfom Hitlerom i napokon, obećajte im da će mir biti plaća za rat.
U Drugome svjetskom ratu, takvi su se postupci zvali subverzijama, odnosno dizanjem morala. Danas se rabi neodređeni izraz poput informativnoga rata, ali temeljna načela propagande starija su od CNN-a, stara su koliko i rat.
U ratu 1991. Amerikanci i saveznici bacili su na Irak 28 milijuna letaka. U ovome nastavku rata već je bačeno 80 milijuna.
Mete takvoga ratovanja nesumnjivo su već bombardirane i drugim vijestima, od globalne rasprave o opravdanosti rata do propagande iračkoga predsjednika Sadama Huseina, a iračkim su zapovjednicima e-mailovi sigurno zakrčeni porukama u vezi s ratom.
Vojne psihološke operacije imaju dva temeljna oblika: onaj koji želi utjecati na ponašanje, a zove se poslušnost, i onaj koji želi dovesti do mijenjanja stajališta, a zove se preobraćanje.
Američki analitičar Scott Gerwehr, kaže: "Mnogo je lakše natjerati ljude da poslušaju. Dok bacate bombe, bacate i letke kojima im poručujete da se predaju i izbjegnu (bombe). Doslovno im kažete Uzmi (letak) i preživjet ćeš. To je poslušnost.
Padne li ovim ratom Sadam Husein, pobjednik će preobraćanjem pokušati nagovoriti Iračane da prihvate demokratsku vlast. Najveće probraćanje zabilježeno je nakon Drugoga svjetskog rata kad su saveznici pažljivom manipulacijom svih medija u poraženoj nacističkoj Njemačkoj postupno uzgojili demokratsku državu poput sobne biljke.
U Drugome svjetskom ratu, američka obavještajka Barbara Podoski dobila je Brončanu zvijezdu za kreativne laži kojima je demoralizirala njemačke vojnike. Do podataka je dolazila razgovorom sa zarobljenicima pa je tako saznala se mladići na fronti jako boje da ih žena kod kuće vara.
Zato je Podoski počela širiti lažne vijesti o tome da je u Trećem Reichu Njemicama doopušteno ići u krevet sa svakim vojnikom na dopustu.
Slična je operacija izvedena i u Vijetnamu. Ondje su Amerikanci vijetnamskim protivnicima dijelili slike komunističkoga čelnika Ho Ši Mina sa zanosnim ženama.
"Dok te nema, Ho Ši Min ti ševi ženu", parafrazira Gerwehr američku poruku iz toga vremena.
Kad se 1991. ratovalo u Perzijskom zaljevu, vojni zapovjednici tvrdili su da je istjecanje nafte Sadamov pokušaj da zatruje ribe i uništi ribarenje. Poslije se dokazalo da su koalicijski avioni izazvali većinu slučajeva istjecanja nafte.
Sjedinjene su Države nedavno objavile da imaju dosad najveću ne-nuklearnu bombu, tzv. MOAB. Riječ je o propagandi, postojala ta bomba ili ne, drži Gerwehr: "Time se (neprijatelja) želi poniziti i prevariti".
Bushova administracija uporno tvrdi da su napadi na SAD 11. rujna 2001. povezani s iračkim predsjednikom iako se Huseina, koji je doduše poubijao tisuće svojih sugrađana, rijetko dalo povezati s terorizmom izvan Bliskoga istoka, a s američkim predsjednikom Georgeom W. Bushem dijeli i mržnju prema fundamentalističkome vođi Osami bin Ladenu.
U sekularnome Sadamovu Badgadu možete kupiti pivo, kaže Philip M. Taylor, britanski povjesničar i autor knjige "Rat i mediji: Propaganda i uvjeravanje u Zaljevskome ratu".
Prema Taylorovim riječima, sam Bin Laden 1991. je ponudio da će povesti vojsku na iračkoga vođu. Sadam je i predajom 1991. zorno pokazao, drži Taylor, da mu je preživljavanje puno bliže od samoubilačkih akcija.
Iako razlikovanje istine od izmišljotine neće biti lako do kraja rata u Iraku, sudionik u ratovanju uvijek ide u krajnosti ne bi li demoralizirao protivnika. Nedavno su izvori u Washingtonu objavili kako Sadam planira svoje vojnike obući u američke uniforme i onda činiti strahote.
Američki predsjednici redovito sukob svode na dvije teme: bitku između dobra i zla i potencijalnu korist za Ameriku od pobjede nad zlom. Kad Bush nabraja Sadamove brojne okrutnosti, on samo slijedi uhodanu tradiciju.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati