Angela Merkel: Može bez Lisabona, ne može bez Lisabona

ANGELI MERKEL nedavna izjava o tome kako Hrvatska ne može ući u Europsku uniju nije nešto čega se dosjetila sada. Naprotiv, njemačka je kancelarka još prije više od godine najavila istu stvar, da bi nakon što se zakuhala stvar oko Lisabonskog sporazuma dala malo drukčije izjave. Naravno, Merkel Hrvatsku uvijek spominje samo usputno, i to gotovo uvijek u trenucima ključnim za uvjeravanje europske javnosti oko prihvaćanja potrebnih promjena, ali upravo su te izjave ono što najviše zanima hrvatsku javnost.

Primjer izjave o negativnom utjecaju institucionalne krize na Hrvatsku

U ožujku prošle godine, u vrijeme kad je Njemačka pokrenula proces uvođenja Lisabonskog sporazuma kao zamjene za posrnuli europski Ustav, Merkel je dala intervju njemačkoj nacionalnoj televiziji ZDF. Tada je rekla: "Svi smo složni oko toga da EU mora moći djelovati, a s procesom glasanja i institucijama koje važe prema Ugovoru iz Nice ne možemo dalje. Moramo shvatiti i da Ugovor iz Nice ne dopušta daljnje proširenje Unije. Dakle, kad bismo došli u krajnju fazu pregovora s Hrvatskom, mi ju po Ugovoru iz Nice ne bismo mogli primiti."

Taj intervju Merkel je dala 15. ožujka 2007., samo 10 dana prije nego je EU prihvatila Berlinsku deklaraciju, dokument koji je služio kao uvod dogovoru u Lisabonu. Nekoliko mjeseci prije i poslije, pričala je drukčiju priču.

Primjeri izjava o tom kako institucionalna kriza nema veze s Hrvatskom

Naime, u prosincu 2006., malo prije nego je Njemačka preuzela predsjedanje Unijom i oživila ideju sporazuma koji bi zamijenio Ustav, Merkel je spomenula kako zemlje zapadnog Balkana, sve osim Hrvatske, mogu računati na primanje u Uniju tek nakon rješavanja institucionalnih pitanja. Tada je također napomenula kako je jako bitno pokrenuti EU s mrtve točke nakon što je propao Ustav.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Krajem lipnja 2007., kad se njemačko predsjedanje Unijom već bližilo kraju, Merkel je ponovno izrazila potporu ulasku Hrvatske. Na sastanku članova Europske pučke stranke osvrnula se na institucionalnu krizu, samo što tada nije rekla kako Hrvatska ne može ući u Uniju, nego kako je bitno riješiti institucionalna pitanja, jer "kako ćemo 2009. godine, kada Hrvatska završi pregovore, toj zemlji reći da je ona obavila svoj dio posla, a Europa nije obavila svoj?"

Širi kontekst

To je širi kontekst u kojemu treba gledati Merkeličine izjave o hrvatskom pristupanju EU. Ona se drži vjerodostojno, nikad ne daje do kraja jasne izjave o tom pitanju, nego si ostavlja prostor za manevriranjem argumentom proširenja. Konkretno za hrvatsku javnost to znači da njemačka kancelarka ponekad "podržava" hrvatski ulazak prije rješavanja Lisabona, a da je ponekad "protiv" njega. Pa se hrvatski mediji raduju ili uzbune, ovisno o otme na koju stranu naginju Merkeličine izjave.

Ako ćemo gledati još šire, onda moramo pojasniti kako njen stav oko hrvatskog ulaska uopće nije pretjerano bitan, budući da Hrvatska uopće nije u fazi kad bi joj Lisabon bio važan. Hrvatska je trenutno u fazi hitne potrebe za ispunjavanjem pregovaračkih mjerila, što je puno bitnija stvar pri predpristupnim pregovorima. Kad i ako se to adekvatno odradi, Unija će lako riješiti problem hrvatskog ulaska, a hrvatski status neće određivati problem prihvaćanja Lisabona, nego ispunjavanje preuzetih obaveza.

Jovan Dragišić
Foto: AFP

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara