Čarobnjak bez krinke
SVATKO tko je posljednje dvije godine malo pažljivije pratio predsjedničku kampanju Baracka Obame ovih se dana osjeća poput Dorothy kada je shvatila da je moćni Čarobnjak iz Oza ništa drugo do starčić s talentom za opsjenarstvo.
Ono što je donedavno izgledalo kao prekrasna bajka i ostvarenje svih najplemenitijih ideala vezanih uz američki san sve neugodnije počinje sličiti na još jednu priču o neispunjenim obećanjima i iznevjerenim očekivanjima. Ili, da razočarenje po vjernike Crkve Sv. Baracka bude još veće, i ova priča o spasitelju svijeta se polako ali neumitno pretvara u još jedan primjer kada se stari sadržaj prodaje pod novom ambalažom.
Stvaranje takvog dojma sigurno neće spriječiti odluka predsjedničkog kandidata američkih demokrata da mu se kao potpredsjednički kandidat na izbornom listiću pridruži senator Joseph Biden. Mladi, karizmatski političar koji je popularnost izgradio na paroli "promjena", a svoju knjigu nazvao "Odvažnost nade" se na kraju balade ipak odlučio da mu društvo pravi etablirani washingtonski insajder i oličenje statusa quo u američkoj politici.
Nekonzistentnost će se prije protumačiti kao znak slabosti i nesnalaženja nego kao pragmatizam
Mnogi Obamini pristaše će takvu odluku shvatiti kao pragmatično prilagođavanje izbornoj računici. Dok su karizma, vrhunska govornička vještina i status političkog ekvivalenta rock-zvijezde bili dovoljni da se osvaja ideološki "nabrijana" stranačka baza na preliminarnim izborima, za stranački neopredijeljene i umjerene birače je potreban drukčiji pristup. Obamu se optužuje da nema iskustva te tako nije kvalificiran za Bijelu kuću. Najbolji i najefektniji način da se optužbe eliminiraju jest da se za potpredsjednika odabere senator koji se smatra jednim od najiskusnijih u Washingtonu.
Međutim, samom se Bidenu dugogodišnje iskustvo u poslovima vanjske politike baš i nije pokazalo kada je 2002. godine podržao napad na Irak. Obama je, pak, bio protiv rata i upravo na tome je izgradio svoju kampanju za stranačke izbore, odnosno sličnu odluku Hillary Clinton opisao kao neoprostiv grijeh zbog kojeg joj se moraju zapriječiti vrata Bijele kuće. Takva odluka mu, pak, previše ne smeta kod čovjeka koji bi trebao stati na čelu Amerike ako se njemu samom nešto dogodi.
Takvu nekonzistentnost će mnogi u SAD prije protumačiti kao znak slabosti i nesnalaženja nego kao pragmatizam. Slično je i s Obaminim skretanjem prema centru u nastojanju da se pridobiju umjereni birači. To u američkom izbornom sustavu rade svi kandidati, ali je Obama svoje veliko skretanje udesno doveo do gotovo apsurdne razine, od čega je "zerpovanje" po pitanju američkog povlačenja u Iraku, odnosno bušotina nafte pred američkom obalom, tek najeklatantniji primjer.
Sve su to počeli prepoznavati i američki birači, barem ako je suditi prema anketama koje pokazuju sve tješnju i po McCaina povoljniju predsjedničku utrku. U ovom dijelu svijeta bi današnja zbivanja u Americi mogla izazvati asocijacije na jednu drugu izbornu trku i političara koji se nazivao "hrvatskim Obamom". Kako stvari stoje, scenarij u kojem stranački trijumf novog, svježeg lica služi tek kao uvertira u fijasko na općim izborima bi se mogao primijeniti i s onu stranu Velike bare. A, s obzirom da je Joseph Biden u svojoj dugoj karijeri stvorio reputaciju "stroja za gafove", moglo bi se reći da je američki Milanović dobio svog Jurčića.
Dragan Antulov
Foto: AFP
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati