Glavaš uhvaćen u laži
SLUŽBENA legitimacija pripadnika rezervnog sastava Zbora narodne garde izdana 30. rujna 1991. godine na kojoj je potpis zapovjednika Branimira Glavaša, potvrđuje kako je Krunoslav Fehir u dobi od 16 i pol godina uistinu bio u jedinici kojom je Glavaš izravno zapovijedao.
"Glavaš je prema meni imao poseban odnos. U vrijeme ratnih dana čuvao sam njegovu majku u osječkoj Sarajevskoj ulici. Snajper koji sam posjedovao poklonio mi je njegov brat Dubravko." - kazao je Fehir novinaru Feral Tribunea prije nego što je stavljen pod zaštitu.
Podsjetimo se, Glavaš je dosad tvrdio da Fehira uopće ne poznaje, te da oko sebe nije skupljao dječji vrtić, već ozbiljne borce. Na kraju je Fehira proglasio neuračunljivim. No, brojni dokazi pokazali su suprotno.
Da je Krunoslav Fehir bio u HV-u, osim navedene legitimacije Zbora narodne garde, svjedoči i rješnje Ureda za obranu općine Osijek od 6. travnja 1993. godine, u kojem se navodi da je svjedok služio vojni rok u VP 2182 Osijek. Postoji i mnoštvo fotografija, koje su u posjedu redakcije Ferala, koje dokazuju da je Fehir ne samo bio dio Glavaševe bojne, već da je pripadao njezinoj elitnoj jedinici, u koju su mogli ući samo najbolji vojnici.
Nadalje, Fehir je u iskazu Feralu tvrdio kako je bio neposredni sudionik ispitivanja, mučenja i likvidacije osječkih civila. Dakle, Fehir je bio sudionik ratnih zločina. Njegova priznanja iskoristili su mnogi koji ga, kako tvrdi, žele diskreditirati i prikazati kao nevjerodostojnog svjedoka.
Prvi od njih je i Fehirov otac, koji tvrdi da je njegov sin odgovoran za eksploziju prikupljenog streljiva u PU osječko baranjskoj 2001. godine. Osječka policija informaciju je demantirala, tvrdeći da za eksploziju nije bio odgovoran ljudski faktor.
Fehirov je otac taj iskaz pravdao i pritiskom na svog sina sa strane Državnog odvjetništva, koje je tražilo da Krunoslav Fehir da izjavu koja će teretiti Branimira Glavaša.
Najvažnija saznanja tiču se likvidacije Čedomira Vučkovića i Đorđa Petrovića. Prema iskazu Fehira, obojica su bila privedena, ispitivana i mučena u garažama dvorišnog dijela današnje zgrade županije. Morali su piti kiselinu iz akumulatora, pa je smrt uslijedila od trovanja sumpornom kiselinom.
Petrović se, inače, spominje kao navodni atentator na Glavaša. Glavaš je za Vjesnik od 15. srpnja izjavio: "Jedino se sjećam slučaja izvjesnog Petrovića koji je naoružan preskočio ogradu, pa je dvorišna straža pucala u njega". No, već u Novom listu od 27. srpnja Glavaš tvrdi sljedeće: "Postoje deseci svjedoka koji će potvrditi da taj dan kad je Vučković ubijen uopće nisam bio u Osijeku".
Dakle, Glavaš na dan kad je na njega počinjen atentat uopće nije bio u Osijeku. Postoji još mnoštvo kontradiktornosti; Glavaš u Vjesniku tvrdi kako zna za smrt Đorđa Petrovića, u Novom listu govori samo o ubojstvu Vučkovića. Petrovićev leš nikada nije pronađen. Njegova slika trebala je osvanuti u Slobodnom tjedniku, no kako je Petrović bio likvidiran te bačen u Dravu, njegov leš nije mogao poslužiti u tu svrhu.
Zato je u Slobodnom tjedniku objavljena slika ubijenog Vučkovića, s licem izjedenim sumpornom kiselinom, pa je neosporno da su 1. rujna ubijeni i Petrović i Vučković. Logično je da je Glavaš mogao odmah demantirati Slobodni tjednik, ali to nije bilo u njegovom interesu. Njemu je ta priča trebala, jer je, kako piše Feral, bio prikazivan kao "Otac Slavonije", a atentat je samo pojačao njegovu karizmu.
Još neke situacije iz Osijeka ne idu u prilog Branimiru Glavašu. 1. srpnja 1991. godine ubijen je Josip Reihl-Kir, šef osječke policije. Na isti dan ubojstva, Glavaš je pozvao Osječane da sve što im je sumnjivo ne prijavljuju policiji (u koju vlast više nema povjerenja), već da se obrate isključivo Sekretarijatu za narodnu obranu, na čijem se čelu nalazio uprav on.
Dakle, Glavaš je znao sve. On danas tvrdi suprotno: "Svi oni koji su došli ili su privedeni u tadašnji sekretarijat isti su čas predani policiji koja je bila nadležna i za te slučajeve". Unatoč svemu navedenome, istražitelji slučaja oko ratnih zločina u Osijeku 1991. godine dopustili su Glavašu da utječe na svjedoke, vrijeđa putem medija i diskreditira ih.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati