Još jedna američka bajka

VEĆINA medija nas nastoji uvjeriti kako činjenica da je Barack Obama uspio osigurati predsjedničku nominaciju Demokratske stranke predstavlja veliki povijesni trenutak.

Za takve tvrdnje postoje valjani argumenti. Keith Olbermann, MSNBC-jev komentator je tako završetak unutarstranačkog obračuna između Obame i Hillary Clinton nazvao "završetkom naše nacionalne noćne more". Dvije godine nakon što su demokrati preuzeli vlast nad Kongresom preostaje jedino da u Bijelu kuću uđe demokrat te tako Bushova vizija Amerike ode u ropotarnicu povijesti.

S obzirom na cijeli niz faktora – moralnu kompromitiranost Republikanske stranke, izmučenost nacije ratom u Iraku i galopirajuću ekonomsku krizu – s velikom dozom vjerojatnosti se može pretpostaviti kako će demokrat uistinu ući u Bijelu kuću. Epohalnost te promjene bi, pak, trebala potvrditi činjenica da će ta osoba biti tamne boje kože.

Kada se to dogodi, SAD bi se konačno očistile od posljednjih tragova rasnih i drugih predrasuda koje su stoljećima kompromitirale slobodarske i demokratske ideale na kojima je ta država osnovana. "Američki san" - temeljen na tezi da, za razliku od ostatka svijeta, u Americi svatko može postići slavu, uspjeh i bogatstvo - prestao bi biti izgledati kao mit kada Obama uđe u Bijelu kuću.

Amerika bi s Obamom na čelu utišala sve one koji su njen status predvodnika "slobodnog svijeta" dovodili u pitanje navodeći ropstvo, genocid i institucionalni rasizam. Dolazak karizmatskog senatora na čelo najmoćnije svjetske nacije bi poput čarobnog štapića trebao izbrisati rastući antiamerikanizam Bushovih godina.

Oličenje svih američkih ideala

Obama takvu ulogu neće igrati samo zbog banalne činjenice da mu je boja kože najtamnija od svih američkih predsjednika. Samim time što mu je otac crnac, a majka bjelkinja, demokratski kandidat predstavlja simbol prevladavanja rasnih podjela. Obama se može predstaviti kao simbol novog vremena i zahvaljujući mnogim drugim detaljima svoje biografije, a koji često sliče stranicama scenarija za najsladunjaviji holivudski film.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Demokratski kandidat se tako može dičiti odrastanjem u različitim dijelovima svijeta i upijanjem različitih vjera i kultura,  te mladošću u kojoj je iskovao vlastiti identitet i životnu misiju. Nakon što je mukotrpnim radom stekao prestižne sveučilišne diplome, nije ih – kao što bi to učinili mnogi – iskoristio za vlastito bogaćenje, nego kao ulični aktivist u Chicagu za dobrobit najsiromašnijih. Na tako stečenim iskustvima je sagradio relativno kratku, ali veličanstvenu političku karijeru.

S obzirom da predstavlja sve ono što Amerika voli misliti o sebi, a kada se tome još dodaju neosporne govorničke sposobnosti, telegeničnost, šarm i karizma, Obamin uspjeh zapravo i ne bi trebao predstavljati veliko iznenađenje. To se pogotovo odnosi na mlade generacije Amerikanaca, neopterećene razočaravajućim povijesnim iskustvom njegovih karizmatskih prethodnika kao što su bili Kennedy, Reagan i Clinton. Za razliku od svojih očeva i djedova čiji su spasitelji zaglibili u atentatima, ratovima i skandalima, nova generacija Amerikanaca sebi, barem neko vrijeme, može priuštiti vjerovanje da će ovaj put bajka imati sretan završetak.

Tu su bajku velikim dijelom stvorili i američki mediji, odnosno njihov liberalni establishment. Nakon što su godinama služili kao "agitprop" dinastije Clinton, vodeći američki komentatori su zaključili kako mladi i neiskvareni Obama, a ne potrošena i kompromitirana Hillary, predstavlja oličenje "vrlog novog svijeta". Nakon što se to uvjerenje pretvorilo u bezočno pristrani način praćenja izborne utrke, a u iste diple počeo svirati i demokratski stranački establishment, Obamin je trijumf postao formalnost, odgođena isključivo samoubilačkom tvrdoglavošću Clintonovih.

Naravno, tek treba vidjeti hoće li bajka o Obami uistinu imati sretan završetak. Trijumf u stranačkoj izbornoj predigri – ma koliko se dojmljivim činio - ne garantira pobjedu na onim pravim izborima, a u što se prošle godine imao prilike uvjeriti Zoran Milanović.

A sretnog završetka možda neće i biti čak ni ako Obama izbjegne sudbinu SDP-ovog čelnika, odnosno metke koje je zazivala Hillary. Novi junak američke priče će, kao i mnogi njegovi prethodnici, svoje pravo lice pokazati tek kada dođe na vlast. Mnogi koji su pri pogledu na karizmatskog senatora padali u nesvijest od ushićenja bi mogli vidjeti da se prinčevi ponekad znaju pretvoriti u žabe. Tvrdnja da u Americi svatko može postati predsjednik je, uostalom, jedna od rijetkih stvari oko koje će se složiti romantični idealisti i cinici.

Dragan Antulov

>>> Ostale komentare Indexovog novinara Dragana Antulova možete pročitati na njegovom službenom blogu draganantulov.bloger.hr

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara