KOLIKO će nam trebati da zaboravimo ubojstvo Ivane Hodak? Po svemu sudeći, ne dugo. Na samom početku bili smo konsternirani i gnjevni, par dana kasnije izlazili smo na ulice i palili svijeće, a sada se rezignirano okrećemo novim senzacijama. I novim žrtvama. Tjedan dana prošlo je od brutalnog ubojstva, policija se hvali da je saslušala 300 ljudi - među njima čak i nekoliko kriminalaca - javno demantira sve one tračeve koje potajno pušta u javnost, premijer Ivo Sanader uspio je kadrovskim smjenama smiriti nezadovoljstvo građana, a novi ministar unutarnjih poslova cijelu gungulu utišao je banalnim pitanjem: "A što ako motiv ubojstva nije mafijaški?".

Slučaj Ivane Hodak smrdi na još jedan zaborav u hrvatskom stilu

Kako vrijeme prolazi, a policija još uvijek nema ni jednog osumnjičenog, tako i taj slučaj koji je naciju digao na noge, polako pada u zaborav. Trebao je to biti početak velikog obračuna s mafijom, a zasad tek smrdi na još jedan veliki zaborav u hrvatskom stilu: kao što smo zaboravili na Brodosplit, na Maestro, Gruntovčane i Dijagnozu, na suđenje Branimiru Glavašu koje nikako da krene ispočetka, na famozni obračun s nogometnim huliganima, kao što polako zaboravljamo Rađenovića, Miljuša i Galinca, dok akciju Indeks pratimo isključivo preko Deše Mlikotin Tomić, tako se sada polako okrećemo od Ivane Hodak. Ona će postati tek ime u evidenciji.

Koliko je prošlo od onog dana kad je Ivo Sanader pompozno objavio da je mafiji odzvonilo, pa sve do trenutka kad se novi ministar Tomislav Karamarko upitao što ako ubojstvo Ivane Hodak nije mafijaško? Ni tjedan dana. Nije stvar u tome što svi žele da se ubojica otkrije praktički preko noći, to je teško postići i u sređenijim državama s boljom policijom i efikasnijim pravosuđem. Problem je u tome što, poučeni višegodišnjim iskustvom zataškavanja, čekamo da slučaj Ivane Hodak bude arhiviran, kako bi HDZ-ova vlast mogla arhivirati velika obećanja o obračunu s organiziranim kriminalom. Još koji dan i slučaj će se s naslovnih stranica preseliti među šture vijesti u crnoj kronici, a nove ministre i Vladu u cjelini počet će se prozivati za nove slučajeve, afere i skandale. Tako je ispario i Brodosplit, tako su završile i druge antikorupcijske akcije hrvatskog pravosuđa, tako se prati i suđenje Glavašu, a policija još jednom demonstrira staru vještinu tapkanja u mjestu.

Ništa nas više ne može iznenaditi. Može nas eventualno razgnjeviti, a potom baciti u apatiju. Što ako se Karamarkova prognoza pokaže točnom, ako ubojstvo kćeri Zvonimira Hodaka doista nije djelo mafije? Što ćemo onda? Hoćemo li se odjednom osjećati sigurnijima i zadovoljnima što, eto, mafija ipak nije tako beskrupulozna i razuzdana? Hoće li Sanader poništiti kadrovske smjene, odustati od potjere za mafijom i možda se čak i ispričati zato što je paničario bez velike potrebe? I hoće li povući nalog za takozvanim antimafijaškim zakonom, budući da isti takav imamo već skoro sedam godina?

Industrija opsjena

Nije to (preveliko) karikiranje. Dio toga dogodit će se i ako ubojica nikad ne bude otkriven. I ako - odnosno, kad - strada sljedeći pripadnik društvene elite. Opet se otkriva kako je pisanje novih zakona, umjesto primjene već postojećih, samo dio uhodane Sanaderove lakirovke. Proklamirana bitka protiv organiziranog kriminala opet će služiti - kao i mnogo puta prije toga - kao političko pokriće pred međunarodnom zajednicom. A saborsko puhanje u isti rog prilikom imenovanja novih ministara trebalo je demonstrirati zajedništvo političkih snaga u obračunu s mafijaškom prijetnjom. A sjetimo se, primjerice, slične euforije državnog vrha i saborskih zastupnika prilikom ne tako davnog imenovanja Radovana Ortynskog za državnog odvjetnika: oduševljenje je ubrzo završilo tužiteljevim suzama razočaranog čovjeka suočenog s vladajućim palcem prema dolje.

Valjda političari misle da bismo se svi trebali osjećati bolje ako oni stvaraju dojam da nešto rade. Da se bore protiv onog zla kojeg su godinama tolerirali, ako ga već nisu generirali. I da nas žele uvjeriti kako je upravo Sanader prvi borac protiv organiziranog kriminala. Da pukneš od smijeha. Za sve ovo lakirovka je preblag izraz. Bolji bi bio - industrija opsjena.

Obračun s mafijom doista nije trebao početi s Ivanom Hodak. Nažalost, čini se da neće ni s njom. Teško da će se slučaj riješiti, a po svemu sudeći, razvodnit će se i pompozno najavljivani obračun s organiziranim kriminalom. Kamo sreće da nas policija, novi ministri, premijer i cijela vladajuća garnitura demantiraju. Ali ako nas je iskustvo ičemu naučilo, onda je to da je ova vlast barem u jednoj stvari izuzetno dosljedna. U proizvodnji zaborava.

Foto: Index