Komentar Dragana Antulova: Francuska ruka na hrvatskom vimenu
PRAŠINA koja se posljednjih nekoliko dana diže oko prodaje "Dukata" francuskom "Lactalisu" bi se mogla nazvati svojevrsnim osvježenjem na hrvatskoj medijsko-političkoj sceni. Riječ je o jednom od rijetkih slučajeva koji može poslužiti za koliko-toliko suvislu i korisnu raspravu o tome kamo će se u budućnosti kretati Hrvatska, a ne za mlaćenje prazne slame oko povijesnih pitanja.
Sudeći po reakcijama domaće javnosti, odnosno medijsko-političkog establishmenta, morat će proći nešto vremena prije nego što se ta rasprava razvije. Naime, po svemu je jasno da je potez Luke Rajića hrvatsku Vladu kao i druge važne "igrače" na hrvatskoj političkoj, ekonomskoj i medijskoj sceni uhvatio sa spuštenim hlačama. U slučaju hrvatskog političkog establishmenta riječ je o nečemu što je više od obične neugodnosti, s obzirom na činjenicu da se to odvija u izbornoj godini. Ono što je Rajić potpisao s obitelji Besnier, a prvenstveno na način na koji je odigrao taj potez, u paramparčad razbija mnoge predizborne strategije, a mnogi potencijalni "usrećitelji" Hrvatske sada odjednom moraju improvizirati s obzirom da im "spinovi" unaprijed pripremljeni u skupim inozemnim agencijama za politički marketing u ovom slučaju nisu od neke velike koristi.
Slučaj "Lactalis" - iako treba poprilično mašte da bi ga se nazvalo "slučajem" - se ne može "neutralizirati" jeftinim demagoškim trikovima, jer u pitanju ipak nije nekakva aferica za jednokratnu upotrebu nalik na one na kojima se temeljila dosadašnja predizborna kampanja. Riječ je o događaju koji daleko jasnije prikazuje pravo stanje stvari u današnjoj Hrvatskoj, odnosno izazove budućnosti na koje hrvatska politička elita nema neke odgovore.
Naime, prodaja giganta hrvatske mlječne industrije francuskog korporaciji pokazuje suštinu društvenog, ekonomskog i političkog sustava kojeg je Hrvatska tako zdušno prigrlila 1990. godine, odnosno više nema izgovora vezanih uz rat, tešku komunističku prošlost, pa ni pustoš koju je izazvala tuđmanovska pretvorba. U pitanju je primjena načela prema kojima su u poslovanju najvažnije privatno vlasništvo i profit, a čemu se mora podrediti sve ostalo.
Luka Rajić je, lišavajući se vlasništva nad "Dukatom" jednostavno raspolagao sa svojom privatnom imovinom u svrhu zgrtanja što većeg materijalnog bogatstva, isto kao što se francuska obitelj Besnier hrvatske mljekarske tvrtke dočepala prije svega u svrhu ostvarivanja što većih profita za svoju korporaciju. Rajić pri tome, barem ako je suditi po detaljima koji su javnosti poznati, nije prekršio nikakve zakonske odredbe. A još manje je njegov posao s Francuzima suprotan praksi kakva vlada u Europi, barem onoj koja se posljednjih desetljeća nameće Hrvatskoj kao uzor svega što je pozitivno u modernoj zapadnoj civilizaciji.
Dakle, u cijeloj priči o francuskoj ruci koja će odsada musti vimena hrvatskih krava, odnosno profitu koji će umjesto u hrvatskom završavati u francuskim džepovima, nema ništa što bi se moglo nazvati nekakvim "slučajem". Odnosno, ako je "slučaj Lactalis" nekakav slučaj, on to nije ništa više ni ništa manje od slučajeva kada su predstavnici hrvatske države radi krpanja proračunskih rupa stranim vlasnicima dijelili hrvatske banke i telekomunikacijske tvrtke.
To se, doduše, ne bi moglo reći za reakcije hrvatske Vlade, čiji se predstavnici sve bezuspješnije trude sakriti da su u toj cijeloj priči nasamareni. Razlog za to je činjenica da je riječ o tvrtki koja svoj poslovni uspjeh, između ostalog, duguje i činjenici da je proizvodnja mlijeka subvencionirana novcem poreznim obveznika. Hrvatskoj vladi ove godine neće biti baš tako lako objašnjavati da će nešto što je stvoreno i njihovim novcem sada puniti nečije druge džepove.
Doduše, ako su građani Hrvatske u cijeloj priči namargačeni, to ne bi bio prvi takav slučaj. "Lactalisova" kupnja "Ducata" je - bez obzira na sva katastrofična predviđanja o stranom preuzimanju hrvatske strateške industrije - ne prijeti onako lošim posljedicama kao i proces tijekom koji su mnogi kolege Luke Rajića stekli svoje bogatstvo. Međutim, ono što neki danas pokušavaju - skretanje rasprave s današnjih događaja na ono što se događalo 1990-ih - nije ništa drugo do uzaludno razglabanje o prolivenom mlijeku.
Dragan Antulov
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati