Komentar Jovana Dragišića: Pale su maske u Libanonu
AKO JE I bilo nekakve sumnje, ili ako je netko htio dati Hezbollahu pretpostavku nevinosti, onda su te sumnje i ta pretpostavka danas uništeni. Ono što je počelo prije mjesec i pol dana nije nikakav mirni prosvjed, nego državni udar na demokratski izabranu vlast Libanona, isto ono što Hezbollah najavljuje otkad ga je Izrael demolirao ovog ljeta.
Nije ovo Hamas, koji je izabran većinskom voljom palestinskog naroda, i koji, iako dobar dio njihovih akcija još uvijek podsjeća na militantne dane, ima izborni legitimitet i može tvrditi da ga Fatah i Izrael ugrožavaju, koliko god te pretpostavke stajale na slabim nogama. Tisuće mladića koji su danas izašli na ulice Libanona, palili gume, postavljali barikade, ranjavali ljude i blokirali zemlju nisu na ulice izašli, kao u vrijeme Revolucije cedrova, da bi istjerali okupatorsku sirijsku vojsku, nego su napali samu državu. I nisu na ulice izašli zato što se se, eto, sjetili malo paliti, nego ih je Hezbollah pustio s lanca.
Hezbollah je od svog stvaranja država u državi, paravojna sila koja se ne želi pokoriti zakonima i vlasti, i koja ne zastupa, koliko god to tvrdili, libanonski narod, nego svoje interese. Njihovi interesi su, sad je svim pticama na grani jasno, na vlast doći državnim udarom. Dakle, mimo legalnog puta, jer znaju da legalnim putem vlast ne mogu osvojiti.
Zbog toga su njihovi ministri tražili veći broj zastupnika u vladi, zbog toga su vladu napustili, zbog toga je ubijen Pierre Gemayel, zbog toga je počela farsa s "mirnim prosvjedima" i zbog toga je ovo danas, kako kaže sam vođa Hezbollaha Hassan Nasrallah, "samo uvod u ono što slijedi".
Ovo je terorizam podignut na višu razinu, i Hezbollah nema čak ni elementarne pristojnosti provoditi svoje terorističke akcije sam, nego se sakriva iza tisuća mladih ljudi opranog mozga koji misle da čine nešto dobro za vlastitu zemlju. Cijela mistika pobunjeništva, od nošenja libanonskih zastava, do kampiranja usred Bejruta u šatorima koji podsjećaju na beduinske noći u pustinji, samo je predstava, uvertira u ono što čeka Libanon u nadolazećim danima, tjednima, mjesecima. Dok je trajala ta predstava, u uličnim su sukobima, malo dalje od očiju javnosti, razbijane glave, lomljene noge i, ponekad, ubijani nevini mladići.
Kažu da su dva najgora smrada na svijetu smrad zapaljenih guma i smrad gorućeg ljudskog leša. Libanon će, nažalost, još jednom biti prekriven s oba. I vođe Hezbollaha za to nije briga. Zanima ih samo vlast. A, koliko će mladih Libanonaca njihove ambicije platiti životom, to im je nevažno.
Miroslav Krleža je jednom davno napisao jednu pjesmu čiji naslov i stihovi upravo fantastično opisuju ovakve predstave. Zove se "Smrt karnevala", a stihovi joj kažu:
"Past će sve maske
Međ četir crnolakirane daske
Gdje kraljevi i hulje
U crno bulje"
Ne nalazim ništa što bolje opisuje Hezbollahov pohod na glavu Fouada Siniore.
Jovan Dragišić
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati