Komentar Jovana Dragišića: Zlatko Sudac, veliki bijeli gospodari i prava hrvatska desnica i ljevica
VELEČASNI karizmatik, stigmatik, tranlocirajući mag nove verzije hrvatskog poluplemensko-polukršćanskog sentimenta, uskrsle nakon 90-ih godina prošlog stoljeća, mislilac i propagator Božje ljubavi, te sve u svemu jedan sasvim simpatičan, iako pomalo čudan tip, Zlatko Sudac, ponovno je udario.
Kao nekakav eklektički Merlin, Mojsije na speedu, Albertus Magnus današnjice, Paracelzus koji će Božjom ljubavlju stvoriti novog Hrvatskog Čovjeka, on je zaista zabavan čovjek. Nemate svaki dan priliku gledati propovijedi na rubu histerije. Zlatko Sudac bi došao kao neka vesela, balkanskim plemenskim prilikama prilagođena verzija jačih američkih religijskih profitera tipa Jerry Falwell ili velečasni Jesse Jackson. Naravno, neku suštinsku moć kakvu imaju ova dvojica ne može doseći, ali je nivo zabave sličan. Sve to dok govori o Božjoj ljubavi, podrazumijeva se. Kad počne pričati o koliko toliko aktualnim stvarima, stvar se mijenja.
"Ako želimo i dalje prodavati naše biserje, otoke, banke, tvornice, da drugi s time raspolažu, onda ćemo postati bijelo roblje. Ja ne želim da mi budemo robovi Europe, već da toj Europi ponudimo nešto autentično, da se čuje i naš glas, da i mi imamo utjecaja. Sačuvajmo sebe, svoje dostojanstvo, ono svoje autohtono što imamo", kaže on u uskršnjem broju časopisa Veritasa, rigidnog katoličkog kvaziglasila koje prenosi klerikalne tirade o tome kako je Krist zaista namijenio Crkvu i kako netko tko želi pripadati Kristu mora automatski i pripadati Crkvi.
Ovdje moramo proturiječiti velečasnom Sudcu i ustvrditi da bi nas Europljani, čak i kad bi nas porobili, smatrali ovakvim ili onakvim robljem, ali nikako bijelim, kad bi u tom slučaju oni bili veliki bijeli gospodari, a mi garavi balkanski podanici i kmetovi. Ali sve i da nam prijeti opasnost od toga da nas porobe oni koji ne žele u europski Ustav ubaciti kršćanstvo kao temelj tog kontinenta (ne moramo se ni tu bojati, ropstvo je danas ekskluzivno islamski običaj), kakve li to samo veze ima s našim bankama i tvornicama, a kakve veze one imaju s našim dostojanstvom?
Lijepo je s te duhovne strane blagouživati u nekim fiktivnim kategorijama identiteta, lijepo je (iako je komentatora toga strah) blagohisterizirati o globalizaciji i Europi kao "novim Kabalama i novim totemima današnjice" (kao što to radi gospodin Pavao Blažević iz Fokusa), ali kvragu, pa ne moramo, da bismo bili Hrvati, vlastiti identitet vezati uz Kandit, Pelješac ili HNB.
Iako, hrvatska katolička, plemensko-katolička i kleroradikalna struja zapravo je zanimljiva stvar. U državi u kojoj i deklarativno najdesnije stranke mainstream političke scene liče na smiješnu branšu mladeži Cekaeskaju (samo s malo izraženijim apetitima), ova struja predstavlja jedino što možemo nazvati desnicom. Pa bi Jozo Bozanić bio desni half, Sudac desni centar, a ekipa koja u svakoj sjeni vidi oriunaše i strane plaćenike totalni desni centarfor.
Ljevica nam je skoro prazna i na njoj stoji jedini i usamljen, ali sposoban suzama i sofizmima pobijediti tri momčadi, Vladimir Bebić.
Jovan Dragišić
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati