Može li Obama biti Superman i ujediniti SAD?
MOŽE se Barack Obama šaliti da on zapravo nije Isus, već "Superman kojeg je otac Jor-El s Kriptona poslao da spasi Zemlju", ali nema nikakve sumnje da je on za mnoge Amerikance Mesija koji spašava njihove ranjene duše i razrušene živote.
Sarah Palin je sasvim druga priča. Na njezinim skupovima se vrišti, skandira, pleše. I pjeva. I ako je Obama nekakav prorok, onda je Sarah instant pop zvijezda. I predsjednički izbori u Americi zapravo se vrte samo oko njih dvoje: prvog crnca na putu prema Bijeloj kući i provincijske guvernerke koja je unijela život u donedavno mrtvu predsjedničku utrku.
Sarah Palin superstar
U to se bilo lako uvjeriti prateći samo jedan dan kampanje u Missouriju. Rano ujutro Sarah Palin zabavljala je republikanske pristaše u sportskoj dvorani provincijskog gradića Cape Girardeau, kasno navečer Barack Obama širio je nadu studentima na sveučilištu Missouri u Columbiji. Izbori su možda odlučeni u ostatku SAD-a, ali ne i u Missouriju. I možda ni to ne bi bilo važno, da nema jedne uznemirujuće spoznaje za oba tabora. U proteklih sto godina onaj tko je dobio Missouri, dobio je izbore. Možda iz čistog praznovjerja, a možda i zbog želje da održe napetost do kraja, u ovoj saveznoj državi još traje žestoki obračun. Obama se bori za Bijelu kuću, Palin za svoju političku budućnost. McCaina gotovo nitko niti ne spominje.
Sarah Palin je PR-ovski "wet dream". Svi se pitaju gdje su Republikanci našli ženu dovoljno lijepu da privuče pozornost i dovoljno prosječnu da ne ugrožava muškarce, kandidatkinju koja ima dijete s Downovim sindromom samo zato što nije željela riskirati pobačaj, čija je maloljetna kćer trudna, sin joj je vojnik u Iraku, suprug radi na naftnim bušotinama i prvak je Aljaske u utrci snježnim sanjkama, a ona sama je bivša misica.
Ronald Reagan na estrogenu
"Ona je Ronald Reagan na estrogenu", uvjeravao me je jedan od desetak tisuća njezinih pristaša postrojenih na tribinama košarkaške dvorane i nastavio: "Ona je iskrena i uvjerljiva, ona ima sve što nam treba. Čvrsta je i autentična. I neviđeno popularna". Publika nestrpljivo čeka u redu kako bi je vidjela. Dijele se plakati i navijački pomponi, u zraku je napetost kao uoči koncerta, s razglasa se ori pop himna "She is not just a pretty face", a u trenutku kada Palin istrčava na tribinu kreće vriska i skandiranje, decibeli ruše strop i onemogućuju je da dođe do riječi. Histerija traje čitavih 45 minuta, prateći njezin govor u kojem ona nabraja obećanja o promjenama, daje nadu u bolju budućnost, i uglavnom, cijelo vrijeme ponaša se kao da proteklih osam godina nikad nije ni bilo.
Niti jednom riječju ne spominje Georgea W. Busha. Za sve probleme koji su spopali Amerikance, poput hipotekarne krize, sloma burze, skupe nafte i nezaposlenosti, govori kao da su posljedica više sile. I nitko to ne dovodi u pitanje. Govori o tome da država ne smije uzimati novac od poreznih obveznika, ali najavljuje pobjedu u dva rata i pomoć pri otplati hipotekarnih kredita.
Iluzija ili nada
Međutim, kako to već biva s instant starletama, nakon petnaestak minuta kod neutralnog promatrača javlja se mučnina. Toliku količinu sladunjavih poruka mogu podnijeti samo okorjeli fanovi. Nema sadržaja, samo čista produkcija.
Nakon skupa, publika se razilazi kao po završetku koncerta. Hrli se na štandove sa Sarinim majicama i bedževima, prepričavaju se dijelovi govora (i naročito, njezin izgled), a ona već juri dalje. Možda je McCain već izgubio izbore, međutim kampanja Sarah Palin tek je počela.
Mnogi analitičari predviđaju da će ona već u iduću srijedu, dan nakon izbora, krenuti u prikupljanje novca za predsjedničku kampanju 2012. godine. Stekla je simpatije kritikom vašingtonske politike, obraćanjem malom čovjeku, Bushovom neposrednošću na granici imbecilnosti, svojom biografijom koja privlači žene i izgledom koji privlači muškarce. Koliko god to nekome zvučalo zastrašujuće, mnogi joj analitičari predviđaju svijetlu budućnost na nacionalnoj sceni.
I dok Sarah Palin širi iluziju, Barack Obama nudi nadu. Za razliku od histeričnih izljeva emocija na Sarinim mitinzima, njegov skup na sveučilištu Missouri sličio je obraćanju proroka. O njegovu gostovanju danima se govorilo s iščekivanjem, redovi na ulazu protezali su se gotovo kilometar oko kampusa, vladao je osjećaj mira I spokoja, sviralo se i pjevalo.
Što nakon promjena?
Obami je govor u Columbiji tog četvrtka bio četvrti skup nakon što je u jednom danu proputovao skoro tri tisuće kilometara. Stoga je govor bio pomalo mehaničan, rutinski, umoran, ali se bez obzira na to upijao u pobožnoj atmosferi. Pomirljivom retorikom Obama podsjeća na velečasnog Martina Luthera Kinga, ekonomskim planovima na idilična vremena vladavine Billa Clintona, a obećanjem u bolje sutra na Ronalda Reagana iz 1980. godine. Iz hrvatske perspektive, atmosfera na skupu umnogome je podsjećala na kampanju za parlamentarne izbore 2000. godine. Promjene su iza ugla. Samo je pitanje - što onda?
Barack Obama prikupio je milijardu dolara za kampanju, u polusatnoj plaćenoj emisiji na četiri velike TV postaje gledalo ga je 34 milijuna ljudi, njegova kampanja na terenu, samo u Missouriju, ima 120 koordinatora, dok ih McCain ima - tri. Obaminu kampanju vode i Bill Clinton i Al Gore. Na valu njegove pobjede Demokrati će premoćno zavladati u oba doma Kongresa. Pa ipak, Obama zagovara suradnju dviju stranaka. Smatra da u ovim teškim vremenima nema mjesta strančarenju i da treba ujediniti Ameriku. Možda će u tome i uspjeti. No, kako sada stvari stoje, za to bi doista trebao biti Superman. Za rješavanje ovolikih problema, nije dovoljno biti čak ni Sin Božji.
Foto: AFP
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati