Obilježena 90. godišnjica početka krvave bitke na Galipolju

Tridesetak tisuća ljudi, među kojima polovica Australaca i Novozelanđana, okupilo se u ponedjeljak u Zaljevu Anzac na turskom poluotoku Galipolju kako bi odali počast desecima tisuća vojnika poginulih tijekom jedne od najkrvavijih bitaka Prvog svjetskog rata koja je počela prije točno 90 godina.

U praskozorje 25. travnja 1915. počelo je istodobno iskrcavanje britansko-francuskih snaga na tri mjesta na Galipolju, a pod britanskim su zapovjedništvom bili i pripadnici Korpusa australske i novozelandske vojske (ANZAC), koji su se iskrcali na uskoj plaži okruženoj visokim stijenama, poslije nazvanoj zaljev Anzac.

Novozelanđani i Australci tad su se prvi put u povijesti borili pod vlastitim stijegovima, pa je taj mali komad zemlje na drugom kraju svijeta, zbog čak 11 tisuća poginulih, postao jedno od nacionalnih obilježja obaju naroda.

"Oni koji su se borili ovdje zauvijek su promijenili način na koji promatramo sebe i svijet oko sebe", rekao je australski premijer John Howard tijekom memorijalne svečanosti, koju je uveličao zajedno s novozelandskom premijerkom Helen Clark i britanskim prijestolonasljednikom princom Charlesom.

Iako je posljednji poznati sudionik bitke u Galipolju umro 2002., Dan Anzaca je među mladim Australcima stekao status hodočašća.

"Svaki Australac želi posjetiti Galipolje, i to se prenosi s naraštaja na naraštaj", rekao je Rob Walters (32), omotan u australsku zastavu.

Osim Australaca i Novozelanđana, bitku na Galipolju iznimno štuju i Turci jer je upravo njome počelo stvaranje moderne Turske, budući da je dijelom otomanskih snaga u njoj zapovijedao mladi časnik Mustafa Kemal. Veliki uspjesi koje je kao zapovjednik 19. divizije postigao na Galipolju pokrenuli su njegov uspon u vojnoj karijeri i omogućili da, pod imenom Kemal Ataturk, postane utemeljiteljem moderne turske države nakon propasti Otomanskog carstva.

Anglofrancuska kampanja na Galipolju jedna je od najvećih operacija u I. svjetskom ratu. Kampanja je pokrenuta protiv tadašnjeg Otomanskog Carstva, a trebala je smanjiti turski pritisak na Rusiju u području Kavkaza te, zauzimanjem tjesnaca Dardanela, uz koji se proteže Galipolje, otvoriti pomorski put do Rusije preko Crnog mora. Saveznički plan je isprva bio zamišljen kao isključivo pomorska operacija, no stjecajem okolnosti prerastao je u kopnenu ofenzivu.

Iskrcavanje na Galipolju 25. travnja 1915. može se smatrati prvom izvedenom amfibijskom operacijom u suvremenom ratovanju. Britanske snage su se uspješno iskrcavale na dva mjesta na zapadnoj strani poluotoka, a francuski vojnici na istočnoj, anatolijskoj obali prolaza Dardanela. No zbog oklijevanja saveznika da počnu s operacijom, Otomansko Carstvo je imalo dovoljno vremena za dovlačenje snaga, pa su saveznici naišli na žestok otpor čak šest turskih divizija. Unatoč više juriša s katastrofalnim gubicima, saveznici se nisu uspjeli odmaknuti dalje od plaža na kojima su se iskrcali te su ostali uglavnom prikovani na obali.

Ni udvostručavanje broja vojnika anglofrancuskim snagama nije donijelo ništa osim višestrukog umnažanja broja žrtava, pa je krajem godine donesena odluka o povlačenju, koje je uspješno izvedeno početkom 1916.

Iako se procjene dramatično razlikuju zavisno od izvora, uravnotežene procjene govore da je u operaciji Galipolje sudjelovalo 480 tisuća savezničkih vojnika, među kojima je stradalo 252 tisuće, od kojih 48 tisuća smrtno. Anzac je imao 33 600 snaga, a poginula je otprilike trećina. Turska je svoj najveći uspjeh u 1. svjetskom ratu platila s 250 tisuća žrtava, među kojima više od 86 tisuća mrtvih.

Iako su borbe bile brutalne, s vremenom je vlastita muka kod boraca na obje strane izazvala sućut za neprijatelja, pa su si međusobno iz rovova bacali hranu i proglašavali prekide vatre kako bi pokupili mrtve.

"Povezani smo s turskim narodom. Puni smo ponosa za naše heroje i tuge za one koji su izgubili živote", izjavila je umirovljena australska vojna bolničarka Nancy Clark.

"Mi ne smatramo ANZAC neprijateljima, nego žrtvama. Poslali su ih u borbu s nepoznatim neprijateljem u nepoznatoj zemlji. Dirnuti smom činjenicom da ovi ljudi dolaze ovamo tako izdaleka. Oni odaju počast i svojim i našim mrtvima", rekao je turgut Ucer iz južne Turske, koji je također stigao na godišnjicu Galipolja.

Palim neprijateljima turskih snaga počast je odao i Ataturk, čije su riječi urezane na komemorativnoj ploči u zaljevu Ansac.

"Vi, junaci koji ste prolili krv i izgubili živote, sad ležite u tlu prijateljske zemlje, i zato počivajte u miru. Mi ne pravimo razliku između Johnnieja i Mehmeta koji leže jedan pokraj drugoga u našoj zemlji. "Vi, majke koje ste poslale sinove iz dalekih zemalja, obrišite suze. Vaši sinovi sad počivaju u miru u našim srcima. Izgubivši živote na ovom tlu, oni su postali i naši sinovi", kaže Ataturk u poruci na ploči postavljenoj 1934. godine.

Jedan od najtežih i najsramotnijih poraza savezničkih snaga u Velikom ratu, osim poginulih i osakaćenih vojnika, za izravnu posljedicu imao je ostavku jednog od stratega te akcije Winstona Churchila na dotadašnji položaj Prvog lorda admiraliteta i njegov odlazak u rat na francuskom tlu, a cijenu je platio i premijer Herbert Asquith, kojeg je na tom položaju u prosincu 1916. zamijenio David Lloyd George, dobrim dijelom i zbog sramote na Galipolju.

(Hina) xdam ysd

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara