Po sva tri prijedloga izbornog zakona u Hrvatskom saboru manje zastupnika
Tekst se nastavlja ispod oglasa
SVA TRI do sada iznesena prijedloga izbornoga zakona (DC-ov, HSS-ov i SDP-ovca Mate Arlovića predviđaju smanjivanje broja zastupnika, ali se razlikuju u modelu izbornog sustava.
Po DC-ovu i Arlovićevu prijedlogu, umjesto sadašnjeg 151 zastupnika u Hrvatski sabor biralo bi se 120 zastupnika, dok HSS predlaže 130. Svi potrebu smanjenja broja zastupnika obrazlažu umanjivanjem troškova, te operativnijim i učinkovitijim parlamentarnim radom.
Ipak, način njihova izbora, te biranje i broj zastupnika iz dijaspore razlikuju se od prijedloga do prijedloga.
DC-ov prijedlog izbornog zakona predviđa razmjerni sustav i šest izbornih jedinica u kojima bi se biralo po 20 zastupnika. Svaka bi jedinica imala oko 650 tisuća birača s odstupanjem od tri do šest posto.
Po Arlovićevu prijedlogu, zastupnici bi se, kao i do sada, birali u deset izbornih jedinica, ali bi se u svakoj od njih biralo 12, a ne 14 zastupnika kao po sadašnjem zakonu. Birali bi se na temelju razmjernog sustava na ´otvorenim listama´, što znači da bi birači, osim što bi glasovali za određenu listu, na njoj mogli zaokruživati i ime pojedinog kandidata s liste.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
HSS se, pak, zalaže za mješoviti većinsko-razmjerni sustav po kojemu bi se 65 zastupnika biralo po većinskom sustavu u 65 izbornih jedinica, a drugih 65 po razmjernom u jednoj izbornoj jedinici.
Dok se HSS i DC zalažu za posebnu izbornu jedinicu za predstavnike dijaspore, po Arlovićevu prijedlogu posebna lista ne bi postojala.
DC-ov prijedlog predviđa posebnu listu za dijasporu čiji bi se zastupnici birali sustavom nefiksne kvote, koji je primjenjivan i na posljednjim parlamentarnim izborima, a njihov bi broj ovisio o broju hrvatskih građana u svijetu koji su izašli na birališta.
Predstavnicima dijaspore HSS jamči najmanje tri zastupnika izabrana po teritorijalnom načelu. Tako bi se jedan zastupnik birao za područje Europe, jedan za Sjevernu i Južnu Ameriku, a jedan za Australiju, Aziju i Afriku.
Arlović se, pak, zauzima da predstavnici dijaspore (hrvatski državljani koji uz hrvatsko imaju i drugo državljanstvo, a žive izvan Hrvatske) imaju pravo glasovanja pod istim uvjetima kao i svi hrvatski državljani.
To znači da moraju biti prijavljeni u Hrvatskoj i da se mogu kandidirati na bilo kojoj stranačkoj i nezavisnoj listi, te da će za njih moći glasovati svi građani u izbornim jedinicama gdje su predloženi kao kandidati, odnosno gdje državljani s dvojnim državljanstvom imaju prebivalište.
Na taj bi se način u Sabor biralo tri ili pet zastupnika dijaspore, a ako se ne izaberu na izborima sa stranačkih ili nezavisnih lista, izabrali bi se naknadno s lista koje su u većini izbornih jedinica dobile najveći broj glasova.
Po pitanju izbora zastupnika iz redova nacionalnih manjina, sva tri prijedloga uvažavaju odredbe Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina po kojima bi manjine imale osam zastupničkih mjesta.
Po DC-ovu i Arlovićevu prijedlogu, umjesto sadašnjeg 151 zastupnika u Hrvatski sabor biralo bi se 120 zastupnika, dok HSS predlaže 130. Svi potrebu smanjenja broja zastupnika obrazlažu umanjivanjem troškova, te operativnijim i učinkovitijim parlamentarnim radom.
Ipak, način njihova izbora, te biranje i broj zastupnika iz dijaspore razlikuju se od prijedloga do prijedloga.
DC-ov prijedlog izbornog zakona predviđa razmjerni sustav i šest izbornih jedinica u kojima bi se biralo po 20 zastupnika. Svaka bi jedinica imala oko 650 tisuća birača s odstupanjem od tri do šest posto.
Po Arlovićevu prijedlogu, zastupnici bi se, kao i do sada, birali u deset izbornih jedinica, ali bi se u svakoj od njih biralo 12, a ne 14 zastupnika kao po sadašnjem zakonu. Birali bi se na temelju razmjernog sustava na ´otvorenim listama´, što znači da bi birači, osim što bi glasovali za određenu listu, na njoj mogli zaokruživati i ime pojedinog kandidata s liste.
HSS se, pak, zalaže za mješoviti većinsko-razmjerni sustav po kojemu bi se 65 zastupnika biralo po većinskom sustavu u 65 izbornih jedinica, a drugih 65 po razmjernom u jednoj izbornoj jedinici.
Dok se HSS i DC zalažu za posebnu izbornu jedinicu za predstavnike dijaspore, po Arlovićevu prijedlogu posebna lista ne bi postojala.
DC-ov prijedlog predviđa posebnu listu za dijasporu čiji bi se zastupnici birali sustavom nefiksne kvote, koji je primjenjivan i na posljednjim parlamentarnim izborima, a njihov bi broj ovisio o broju hrvatskih građana u svijetu koji su izašli na birališta.
Predstavnicima dijaspore HSS jamči najmanje tri zastupnika izabrana po teritorijalnom načelu. Tako bi se jedan zastupnik birao za područje Europe, jedan za Sjevernu i Južnu Ameriku, a jedan za Australiju, Aziju i Afriku.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Arlović se, pak, zauzima da predstavnici dijaspore (hrvatski državljani koji uz hrvatsko imaju i drugo državljanstvo, a žive izvan Hrvatske) imaju pravo glasovanja pod istim uvjetima kao i svi hrvatski državljani.
To znači da moraju biti prijavljeni u Hrvatskoj i da se mogu kandidirati na bilo kojoj stranačkoj i nezavisnoj listi, te da će za njih moći glasovati svi građani u izbornim jedinicama gdje su predloženi kao kandidati, odnosno gdje državljani s dvojnim državljanstvom imaju prebivalište.
Na taj bi se način u Sabor biralo tri ili pet zastupnika dijaspore, a ako se ne izaberu na izborima sa stranačkih ili nezavisnih lista, izabrali bi se naknadno s lista koje su u većini izbornih jedinica dobile najveći broj glasova.
Po pitanju izbora zastupnika iz redova nacionalnih manjina, sva tri prijedloga uvažavaju odredbe Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina po kojima bi manjine imale osam zastupničkih mjesta.
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Tražimo sadržaj koji
bi Vas mogao zanimati
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
Učitavanje komentara
Tražimo sadržaj koji
bi Vas mogao zanimati
bi Vas mogao zanimati