138 godina nakon posjeta muzeju Prado, francuski slikar Edouard Manet tema je velike retrospektivne izložbe u tom madridskom muzeju, zajedno sa slikarima koji su imali velik utjecaj na njegov rad Franciscom de Goyom i Diegom Velazquezom. L

Edouard Manet (1832.-1883.), umjetnik kojeg gotovo nema u španjolskim kolekcijama, "najbolji je Velazquezov učenik" prema mišljenju ravnatelja muzeja Prado Miguela Zugaze.

Zugaza mu je želio posvetiti veliku izložbu kako bi "potaknuo na razmišljanje o francuskom prihvaćanju španjolskog slikarstva 19. stoljeća".

Riječ je o najvažnijoj retrospektivi posvećenoj Manetu, prethodniku impresionizma, unazad dvadeset godina (Pariz i New York 1983).

Izložba, otvorena ovih dana, traje do 11. siječnja 2004., a bit će predstavljeno ukupno 110 djela, od čega 58 slika među kojima slavne "Flautist", "Bar u Folies Bergeres", "Portret Emilea Zole" i "Glazba u parku Tuileries", posuđenih iz tridesetak muzeja širom svijeta, primjerice pariškog Muzeja d'Orsay, muzeja Metropolitan u New Yorku ili londonske National Gallery.

Na Manetov rad velik je utjecaj imalo španjolsko slikarstvo od Velazqueza do Goye, ali i Tizian i Rubens. Mnogi njihovi radovi nalaze se u muzeju Prado, koji je slikar posjetio početkom rujna 1865.

U knjizi posjetitelja iz tog vremena, koja se nalazi u središtu izložbe, stoji "g. Manet, Francuska, umjetnik, Pariz". Nekoliko dana nakon tog posjeta Manet je napisao pismo prijatelju Charlesu Baudelaireu u kojem navodi da je Velazquez najveći slikar koji je ikad postojao.

Taj posjet Španjolskoj, u doba kad ga je u Francuskoj žestoko napadala kritika, imao je, kako navode povjesničari umjetnosti, važan utjecaj na njegovo stvaralaštvo.

Kako kaže kustosica muzeja Prado Manuela Mena, Manet je "umjetnik koji je najbolje prenio španjolsko slikarstvo i njegovu stvaralačku snagu.

O tome svjedoče četiri velike slike, "Krista vrijeđaju vojnici", "Flautist", "Filozof" i "Balkon", koje su nastale pod velikim utjecajem tog posjeta Pradu iz 1865.

Osim prikazivanja utjecaja španjolskog slikarstva, izložba želi predstavljati retrospektivu cjelokupne karijere ovog umjetnika i svih žanrova u kojima se okušao (portreti, mrtve prirode, povijesno i religiozno slikarstvo, crteži, gravure).

Organizatori jedino žale što neka djela poput "Lole iz Valencije" ili "Maximilienova smaknuće" zbog osjetljivosti nisu mogla biti dopremljena u Madrid.