Samoranjavanje postaje nova stvarnost

SAMOOZLJEĐIVANJE, nova je šokantna stvarnost o kojoj se još uvijek u svijetu i u nas, nerado govori.

Samoozlijeđivanje je, kako kažu stručnjaci, svaki oblik štetnog ili potencijalno štetnog ponašanja koje u osnovi nije samoubilačke naravi. U tu kategoriju mnogi, uz primjerice namjernog unakaženja lica ili tijela, ubrajaju i pušenje, pretjerano konzumiranje ića i pića... Neposredno se takvo autodestruktivno ponašanje definira kao namjerno izazivanje trenutačne i konkretne tjelesne ozljede. Utoliko je samoozlijeđivanje teško razumjeti, objašnjava dr. Ante Tonći Despot u osvrtu objavljenom u glasilu HEP-a, jer se kosi s uobičajenom ljudskom sklonošću ugodi i nesklonošću boli. Takvo ponašanje, nastavlja dr. Despot, upitnim čini naše ustaljene predodžbe o užitku, odnosno, sreći.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Istraživači objašnjavaju da se samoozlijeđivanjem umanjuje osjećaj ljutnje, napetosti ili depresije. Samozadavanje bola ima odvratiti od većeg ili većih problema, primjerice, od zastrašujućeg osjećaja praznine, nemoći i gubitka. Broj slučajeva samoozlijeđivanja u porastu je, kaže se u nastavku, te napominje da takvo ponašanje obično započinje tijekom mladosti. Reakcijom je, često, na gubitak jednog roditelja, fizičko, osobito, seksualno zlostavljanje, autodestrukciju unutar obitelji...

Gotovo se svi slažu da samoozlijeđivanje nije ni u kakvoj vezi sa samoubojstvom. jesu li u pravu? Tvrde da je motivacija posve različita. Samoozlijeđivači atakiraju na dio, samoubojice na cjelinu ljudske osobe.
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara