Spektakl Glavaševog odlaska u pritvor
ČOVJEK bi pomislio da će pritvaranje jednog građanina biti jednostavan proces. Nema tu neke velike mudrosti. Nalog, policajci, zgrada zatvora. Ne i kad je čovjek kojeg treba privesti Branimir Glavaš. Može se sa sigurnošću reći da je kompletan proces njegovog odlaska u pritvor bio jedan od spektakularnijih događaja (ili showova, kako tko već hoće) koje je Osijek ikad vidio.
Najbolji naziv cijele stvari mogao bi biti "Čekanje 'hapšenja' u Osijeku". Najuporniji među novinarima su u smjenama pred Glavaševom zgradom čekali skoro 26 sati. Nakon bezbrojnih dezinformacija o vremenu uhićenja (jučer u 22, danas u 3 ili 4 ujutro), pa dojava o tome da je policija krenula (15,30, 18h danas) u 20h je ispred zgrade vladala rezignirana atmosfera. Novinari su iz auta pustili glazbu i počeli se šaliti. Zabavu je prekinuo dolazak policijskih kola. Tu je prava "zabava" tek počela.
Čeka se ispred zgrade, ulaza blokiranog običnim i interventnim policajcima. Nakon 20 minuta, pola sata, Glavaš izlazi na balkon, govoreći kako je "oktroirani policijski načelnik Faber" naredio da ga se u zatvor privede u policijskim kolama, unatoč tome što je on sam pristao otići tamo pješice. Slijede minute napetog iščekivanja, a onda se čuje buka i strka u hodniku.
Vrata se otvaraju i izlaze Glavaševi stranački članovi i prijatelji, od kojih jedan viče "Ne dirajte ga!". Pod rukom vode Glavaša u generalskoj odori, a policajci im se, najvjerojatnije htijući izbjeći fizičku konfrontaciju, miču s puta.
Povorka, praćena novinarima i okupljenim građanima, zapućuje se prema zatvoru. Zamislite si stampedo od stotinjak ljudi koji pokušavaju biti prvi i naći najbolje mjesto, dodajte tome kamermane koji se penju na ograde da bi uhvatili bolju snimku, i imate približnu sliku. Sve je povremeno popraćeno pjesmom "Inati se Slavonijo" i povicima "Branimir Glavaš". Tako da tih petstotinjak metara između Glavaševe zgrade i zgrade Okružnog zatvora traje dobrih 10 minuta.
Ispred zgrade je strka, svatko bi htio biti najbliži Glavašu - novinari da uhvate bolju snimku, obožavatelji da ga vide. Glavaš staje na stepenice i gomila utihne.
Govor kakav je Glavaš održao može se obično čuti u filmovima, ali teško je netko mogao zamisliti da se održava u realnom vremenu, u gradu u kojemu i psi trče sporo. Ima malo toga što on nije dotakao u govoru. Bila je tu tortura, velikosvjetske politike kriminaliziranja Domovinskog rata, friziranja iskaza, najava mjeseci koji slijede, "bulumenta iz Zagreba" (aluzija na Šeksa), europskih vlastodržaca, dodvornička politika, Franjo Tuđman, gaženje domoljubnog, "plaćenika poput Vladmira Fabera", hrvatskih kazamata, poziva da se ne glasa za ovu vlast na izborima, navoda o pokušajima uništavanja lokalpatriotizma i domoljublja, udbaških struktura, i najava o povratku.
"Ne posustajte, ne popuštajte, ne plašite se tih i takvih protuha...", govori Glavaš, a okupljeni ljudi vidljivo su dirnuti govorom. Kad Glavaš govori kako je ponosan davanju svog skromnog doprinosa obrani grada, čini se kao da su i lica okupljenih ponosna s njim, kad Glavaš najavljuje povratak i rad na dobrobiti Slavonije i Domovine, lica si to već zamišljaju.
Nakon govora Glavaš se ljubi s prisutnima te, malo prije nego što će otići u zatvor, poziva svog sina Filipa, kojeg grli i ljubi. Tu je ovoj priči kraj, a ostatku priče oko Glavaša, čini se, tek početak.
Jedno je sigurno, voljeli ga ili ne, Glavaš zna kako napraviti impresivan dolazak i odlazak. Policija je pokušala odigrati prave karte, i činilo se da ga je došla uhititi u pravom trenutku, ali pokazalo se da je on ipak imao jednog aduta više u rukavu. To sve ne znači puno, ali pokazuje kakvog Glavaša možemo očekivati nakon mjeseci medijske šutnje.
Jovan Dragišić
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati