Foto: FAH
 
POSTAJE diljem svijeta koje mjere seizmička kretanja jutros su registrirale potres u blizini lokacije na kojoj Sjeverna Koreja testira svoje nuklearno naoružanje, u blizini kinesko-korejske granice. Unutar nekoliko sati, na državnoj televiziji te zemlje objavljeno je kako je vojska uspješno testirala termonuklearnu napravu.

To ne iznenađuje previše, piše Guardianov Andrei Lankov. Ovo je četvrti test od 2006. godine, a Sjeverna Koreja kontinuirano je ponavljala kako neće pristati na kompromis kad se radi o nuklearnom naoružanju.

"Nećemo predati svoje nuklearno oružje, pa ni da se nebo sruši", rekao je sjevernokorejski veteran Lee Chun-hee koji je objavio vijest o jutrošnjem testiranju naprave.

Upravo ova izjava dobro opisuje što točno vjeruje elita Sjeverne Koreje. Oni su vidjeli što se dogodilo u Iraku i Libiju, piše Lankov, i odlučni su u spriječavanju bilo kakvog potencijalnog stranog upada.

Sjeverna Koreja neće popustiti

Ne treba računati na to da će Sjeverna Koreja popustiti uslijed žestokih kritika Zapada i toga što strani diplomati ne priznaju njezin nuklearni status. Bez ili sa tog prepoznavanja, Sjeverna Koreja doista jest nuklearna država.

Veliki međunarodni igrači boje se to priznati, budući da bi se priznavanjem Sjeverne Koreje kao nuklearne zemlje kreirao opasan presedan.

Njihov strah sasvim je opravdan - Sjeverna Koreja prva je zemlja koja je prvo potpisala sporazum od neširenju aktivnosti, osiguravajući time pristup nuklearnoj tehnologiji, samo kako bi povukla odluku te razvila nuklearno oružje.

Svijet nema baš razloga da bude optimističan u ovoj situaciji, mišljenja je Guardianov analitičar. Vlada Sjeverne Koreje nema želju predati svoje nuklearno oružje, u njihovim je očima takav potez ravan samoubojstvu. Svijet pak neće prihvatiti njihov nuklearni program, budući da bi to rezultiralo brojnim komplikacijama oko korejskog poluotoka.

Jedina nada ostaje u nekoj vrsti pregovora, koji bi bili usmjereni na denuklearizaciju Sjeverne Koreje, no zapravo bi se moglo postići tek zamrzavanje njihovog nuklearnog programa.

Sjeverna Koreja već je rekla kako su spremni razgovarati o zamrzavanju nuklearnih aktivnosti, no bilo kakav kompromis u takvom smislu za SAD je neprihvatljiv.

Ovakav bi kompromis bio neprimjeren, budući da bi Sjeverna Koreja u zamjenu za zamrzavanje (a ne direktan prestanak nuklearnih aktivnosti) zahtijevala velikodušnu kompenzaciju. Za Amerikance bi takvo što bilo kao nagrađivanje ucjenjivača, stoga se svjetlo na kraju ovog tunela teško može vidjeti, smatra Lankov.

Umjesto konkretnog rješenja ove mučne situacije, u sljedećih nekoliko tjedana vidjet ćemo ponovljeni ciklus kakav smo gledali posljednjih deset godina.

Sankcije neće pomoći

Vijeće sigurnosti UN-a održat će hitan sastanak na kojem će objaviti sankcije kojima će targetirati Sjevernu Koreju. Takve sankcije omogućit će političarima da svojim glasačima prikažu da zaista kažnjavaju ovakav nasilni i prijeteći režim na svaki mogući. Naivni glasači složit će se i umiriti, no u stvarnosti, ovakve mjere neće donijeti veće promjene.

Čak i kada bi sankcije učinile određenu štetu ekonomiji Sjeverne Koreje, koja jako malo ovisi o trgovinskoj razmjeni, jedine žrtve bit će građani, koji će samo još više patiti.

Naravno, vodstvo zemlje moglo bi izgubiti pristup šampanjcu, no u njihovim je očima to malena cijena koju bi platili kako bi izbjegli sudbinu Moamera Gaddafija i Saddama Husseina.

Razne sankcije i rezolucije neće zaustaviti sjevernokorejske inženjere da marljivo rade na konstruiranju većeg i boljeg oružja, no čini se kako ništa drugo i ne preostaje, zaključuje Lankov.