SVJETSKA PREMIJERA POSMRTNOG DJELA LUCIANA BERIA U PARIZU
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Posmrtno djelo "Stanze" talijanskog skladatelja Luciana Beria, preminulog u svibnju 2003., premijerno je u četvrtak navečer izveo Pariški orkestar pod ravnanjem Nijemca Christopha Eschenbacha.
Skladateljeva je udovica sjedila u prvom redu pariškog Theatre Mogador, a do nje su bili francuski skladatelj i dirigent Pierre Boulez te arhitekt Renzo Piano kojemu su "Stanze" i posvećene i koji je prije same izvedbe kratko govorio o Lucianu Beriu, "graditelju nemogućeg".
Partituru duga 25 minuta za bariton, tri muška zbora (smještena na različitim mjestima na pozornici) i orkestar, rađena po narudžbi Pariškog orkestra, obilježava stanovita turobnost, jer je nastajala i dovršena je u vrijeme kad je autor bio bolestan.
Tekst koji pjeva bariton (Nijemac Dietrich Henschel) razumljiv je slušatelju zahvaljujući ujedinjenoj i slogovnoj intonaciji. Tri muška zbora imaju zadaću pojačati zvučnost riječi u kojima su neki slogovi rastavljeni.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Raspored orkestra u trima podjednakim skupinama s tri udaraljkaša i tri saksofonista također je osebujan i pojačava, kao i gromoglasnost zborova, dojam o stapanju "Stanze" s prostorom koje će se mijenjati ovisno o mjestu izvedbe djela.
(Hina) vrad bnš
Skladateljeva je udovica sjedila u prvom redu pariškog Theatre Mogador, a do nje su bili francuski skladatelj i dirigent Pierre Boulez te arhitekt Renzo Piano kojemu su "Stanze" i posvećene i koji je prije same izvedbe kratko govorio o Lucianu Beriu, "graditelju nemogućeg".
Partituru duga 25 minuta za bariton, tri muška zbora (smještena na različitim mjestima na pozornici) i orkestar, rađena po narudžbi Pariškog orkestra, obilježava stanovita turobnost, jer je nastajala i dovršena je u vrijeme kad je autor bio bolestan.
Tekst koji pjeva bariton (Nijemac Dietrich Henschel) razumljiv je slušatelju zahvaljujući ujedinjenoj i slogovnoj intonaciji. Tri muška zbora imaju zadaću pojačati zvučnost riječi u kojima su neki slogovi rastavljeni.
Raspored orkestra u trima podjednakim skupinama s tri udaraljkaša i tri saksofonista također je osebujan i pojačava, kao i gromoglasnost zborova, dojam o stapanju "Stanze" s prostorom koje će se mijenjati ovisno o mjestu izvedbe djela.
(Hina) vrad bnš
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Tražimo sadržaj koji
bi Vas mogao zanimati
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
Učitavanje komentara
Tražimo sadržaj koji
bi Vas mogao zanimati
bi Vas mogao zanimati