SUSTAV upozorenja na opasnost od tsunamija trebao bi biti uspostavljen "do lipnja 2006." u Indijskom oceanu, a do lipnja 2007. u cijelom svijetu, izjavio je u srijedu u Port Louisu glavni direktor UNESCO-a Koichiro Matsuura, objavile su agencije.

"Bude li sve u redu, početni sustav upozorenja na tsunamije u Indijskom bi oceanu provizorno trebao biti uspostavljen do lipnja 2006.", izjavio je Matsuura na konferenciji za novinare u sklopu konferencije UN o problemima malih otoka koja se održava u glavnom gradu Mauricijusa.

Zadani rok nije apsolutan i njime se predviđa tek postavljanje temeljnih dijelova sustava koje će osigurati međunarodna zajednica, dok bi posao koji mora obaviti svaka zemlja pojedinačno mogao podosta kasniti. Sustav u Indijskom oceanu trebao bi stajati oko 30 milijuna dolara, od čega bi većinu osigurale zemlje donatori, objavio je Reuters.

Svjetski sustav upozorenja mogao bi početi funkcionirati "godinu dana poslije", odnosno do lipnja 2007., rekao je Matsuura.

UNESCO koordinira rad dosad jedinog regionalnog centra za uzbunjivanje od tsunamija, koji se nalazi u Tihom oceanu, a osnovan je još 1968. U utorak je potvrdio spremnost da koordinira i globalni sustav upozoravanja, za koji se snažno zalaže glavni tajnik UN Kofi Annan i za čije su financiranje nakon katastrofe 26. prosinca zainteresirani brojni donatori.

"Čovječanstvo je naučilo lekciju, ali uz stravičnu cijenu. Sad su donatori spremni izdvojiti više novca", rekao je Matsuura.

"Postojeći sustav na Pacifiku moramo proširiti na druga područja, na Indijski ocean i Karibe", citirao je AFP Matsuurine riječi.

Sustav upozorenja pretvorio se u najvažniju temu konferencije, jer su mnogi među gotovo 160 tisuća poginulih u tsunamiju 26. prosinca mogli preživjeti da su zemlje poput Šri Lanke, Indije, Tajlanda i Somalije mogle dobiti upozorenje prije udara golemog vala.

"Nažalost, kad smo prije dvije godine predložili uspostavu sustava u Indijskom oceanu, nekoliko zemalja nije se moglo odazvati zbog nedostatka sredstava", kazao je glavni direktor UNESCO-a.

"Za to je nužna međunarodna pomoć, ali same zemlje pogođene katastrofom moraju uložiti najveće moguće napore", rekao je Matsuura, pojasnivši da to pretpostavlja uspostavu lokalnih centara i sustava uzbunjivanja u svakoj državi i pomoć u upućivanju stanovništva što da čini nakon mogućeg upozorenja.