Upravni sud opterećen je s gotovo 50 tisuća zaostalih predmeta, piše u zborniku odluka toga suda sutkinja Dunja Jurić Knežević.

Zaostaci u sudu koji nadzire zakonitost rada uprave gomilaju se od 1994. zbog statusnih sporova vezanih za domovnice te zaštitu prava branitelja i umirovljenika, piše Jurić Knežević u zborniku koji će u Zagrebu biti predstavljen u ponedjeljak.

Zbornik na 770 stranica obuhvaća 25-godišnju (1977.-2002.) povijest Upravnoga suda, a priređivači se nadaju da će njegova bogata praksa koristiti i pravnicima praktičarima i teoretičarima.

Uz pregled razvoja upravnog sudovanja od njegovih početaka u hrvatskim zemljama u okviru Austro-Ugarske, autori zbornika usredotočili su se na noviju prasku suda u zadnjih 15 godina. Uz klasična upravna područja u nadležnosti Upravnog suda, u ´90-tim su se pojavili i sporovi vezani uz pretvorbu i privatizaciju, zaštitu tržišnog natjecanja, koncesije i javne nabavke.

Osim materijalnih i prostornih problema, te čestih izmjena zakonskih propisa, stalnog proširenja nadležnosti i povećanja broja predmeta, Upravni sud muče i kadrovski problemi.

Sudu nedostaje najmanje pet sudaca, uz sadašnja 43. Već godinu dana traje natječaj za njihovu popunu ali će zbog nesporazuma oko diplome bivšeg predsjednika suda Anđelka Bušića, koji je jedan od 58 kandidata, vjerojatno biti poništen.

Ministarstvo pravosuđa smatra da ne može biti kandidat jer nije priložio diplomu, a Državno sudbeno vijeće kako je jasno da bivši predsjednik suda ima diplomu pravnika. Saborski Odbor za pravosuđe posumnjao je, pak, u savjesnost rada suca koji ne može uredno priložiti ni tražene dokumente, pa je zatražio poništenje natječaja.

Iako je sud u potpunosti informatiziran, što bi trebalo pripomoći bržem rješavanju predmeta, stručnjaci upozoravaju da će biti potrebno značajnije promijeniti pravila upravnoga sudovanja. Za njih je, naime, sporno može li u državi postojati samo jedan Upravni sud kao prvostupanjski ali i kao konačni u upravnim stvarima.

Stručnjaci smatraju da je suprotno Europskoj konvenciji o ljudskim pravima i pravu na pravično suđenje da stranke ne mogu usmeno pred sudom raspravljati i iznositi argumente. Zbog toga se, kažu, na Upravnom sudu ne može u potpunosti utvrditi činjenično stanje niti učinkovito zaštititi prava stranaka. Jedinstveno stajalište struke je da će se ubuduće morati omogućiti rasprave i u upravnim sporovima.