Zakon o sportu: Veliko Ništa

ČOVJEK za sve sisteme i službeni hodočasnik na protokolarne intervjue sa partijskim sekretarima i državnim poglavarima, a trenutno glavni urednik trenutno jedinog sportskog dnevnika u zemlji, pod egidom "ekskluzivno" donosi razgovor s predsjednikom hrvatske Vlade u vezi pompozno najavljivanog Zakona o sportu.

Inače se i sam naziv, "Zakon o sportu", u našoj , jelte, sportskoj javnosti izgovara sa nekom uzvišenom notom i znakovitim optimistično-uzlaznim naglaskom, kao da se radi o aktu nevjerojatne moći i važnosti.

"Želimo postići da hrvatsko sportsko čudo ne bude proizvod slučajnosti nego sustava." - poslovično će odlučni kancelar, također poslovično krotkom i zadivljenom glavnom uredniku. Sanader ni ne sluti kako se izlanuo već pri prvoj frazetini koju je prosuo: sve te slučajnosti blijede, uzmiču i nestaju pred "sustavnim" radom neimara iz Sabora i Vlade.

Dakle, sačuvaj nas Bože odricanja i fanatizma Kostelićevih, neimaštine i upornosti Ljubičićevih, svih onih kilometara i tona što su po Rogli nosali Kukoč i Rađa, jer sve su to "slučajnosti", a sad će ih zamijeniti "Sabor, koji bi uz Vladu predstavljao bitan subjekt u kreiranju sportske politike"

Današnje izvješće, u najboljoj maniri nekadašnjih izvještaja iz komiteta, nas obavještava i Nacionalnom programu sporta, kao i o Nacionalnom vijeću za sport, "stručnom tijelu za prioritetne projekte."

Sve po starom, samo još fale "povjerenstva", "nadzorni odbori" i slične sinekure za uhljebljivanje pretilih političara i lokalnih moćnika.

Premijer zbori i ovo: "Kad bismo striktno primjenjivali propise - a ja sam za potpunu vladavinu prava - Prva nogometna liga, recimo,otišla bi u stečaj. Mi moramo popnuditi alternativu: preoblikovanje i moratorij", contradictio in se par excellance, rekao bi sam premijer, jer mu je "poznato da dugovi sportskih klubova iznose 700 milijuna kuna."

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Doista bi bila nemjerljiva šteta i sportska tragedija da više ne možemo gledati sve velemajstore našeg nogometa kako se u elitnom razredu bore za nastup u četvrtom pretkolu Kupa UEFA ili pak za prestižno drugo kolo Intertoto Kupa.

Što nam dakle pokazuje današnji PR tekstić za Vladu u Sportskima, osim da se novinarstvo na ovim prostorima još nije odmaklo od društveno-političke djelatnosti?

Prije svega da političari, ali ni neki novinari, ne žele ili ne znaju u čemu je stvar. "Sport mora biti dostupan svima. " - kaže predsjednik Vlade. To više nije tako: plaćaju se igranja na dojučer slobodnim igralištima, jer je "rodijak" nekoga iz poglavarstva dobio koncesiju, koja se sastoji od naplate ulaza i štanda sa preskupim sladoledom i sokom.

Školska igrališta, na kojim su se odgojile generacije sportaša, sada su zapišani betonski platoi sa zgrbljeni tablama i koševima bez mrežica, a golovi služe za "klofanje" tepiha, jer su se djeca i mladi preselili u kladionice, tamo se sportski obrazuju i mašataju o zaradi.

Tih "50 stranica gusto kucanog teksta" baš ništa neće promijeniti. Političari; sabornici i ministri, svojim stilom i načinom života pridonijeli su tome da djeca danas ne žele biti nove Janice i Ivaniševići nego novi Štimci i Mamići.

Zvonko Alač
Foto: Sportske novosti

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara