Europa za božićnim stolom

Europa za božićnim stolom
DOK JE mnogim Hrvatima Badnjak nezamisliv bez bakalara, istočne će Nijemce za blagdanskim stolom razveseliti okus dresdenskoga slatkog kruha, Francuze će razgaliti čokoladni "panj", a Španjolce iberska šunkica.

I na britanskom je otočju, baš kao i u sjevernoj Hrvatskoj, za božićni objed obavezna purica, no Britanci poštuju i 150-godišnju tradiciju postavljanja po jednog "crackera" uz tanjur svakoga gosta. "Cracker" je eksploziv skriven u tuljcima živih boja koji se pri otvaranju oglašavaju malom detonacijom zahvaljujući papirnatim trakicama natopljenima eksplozivnim prahom.

Običaj datira iz viktorijanskog doba, a eksplozivno iznenađenje sadrži još i šaljivi papirnati šešir koji se stavlja na glavu i ne skida do završetka večere, zatim mali poklon i vic, što smješniji to bolji.

Koliku skrb pojedini Europljani pokazuju za očuvanje tradicije svjedoči i postojanje Udruge za zaštitu Dresdenskog Stollena, tradicionalnog božićnog kolača, čiji će predsjednik Hans-Juergen Matzker ipak rado otkriti recept za spravljanje tog specijaliteta od dizanog tijesta, grožđica, sušene narančine kore, slatkog i gorkog badema, ruma i limunova soka.

Nakon što se ispeku štruce, Stollen se poškropi rastopljenim maslacom i šećerom te čuva na hladnome najmanje petnaest dana u glinenoj posudi ili umotan u platno.

Njemački susjedi Austrijanci njeguju običaj darivanja slatkih praščića srećonoša za novogodišnje blagdane. Prema bečkome Muzeju narodnih običaja i obrta, tradicija potječe od stare cure koja je na dar primila živoga praščića urešenog srcem od zlatnoga papira, a nedugo zatim pronašla je muža.

Nekada se "Gluecksschweinchen" darivao za 11. studenoga, na Martinje kada se klalo prase, kušalo mlado vino i božićno pivo.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
U pojednim seoskim krajevima Austrije, riža na mlijeku u kojoj se krije cijeli badem, još se uvijek poslužuje na kraju božićnoga objeda. Tko pronađe badem dobiva na dar marcipanskog praščića srećonošu.

Katkad taj kolačić-amajlija biva aromatiziran cimetom, klinčićem ili limunovim sokom, te preuzima različite oblike poput djeteline s četiri lista, mjeseca, zvijezde, ribe (kršćanskog simbola) ili ptice.

Španjolci na Božić objeduju i šunku, a posebice se cijeni iberska šunka, proizvod planinskog područja Sierra de Huelva u Andaluziji.

Unatoč povisokoj cijeni, gotovo sva šunka koja se odnjeguje u toj regiji završava u restoranima po cijeni od 50 eura za kilogram.

Jamon de Huleva (Šumka iz Huelve) je zaštitni znak šunke iberske svinje, endemske vrste Iberskog poluotoka. Ta svinja crne boje, katkad i riđe, hrani se uglavnom žirom "dehese", planinske ispaše u šumama hrasta plutnjaka i zelenog hrasta.

Za klanje, obradu i sušenje pri strogo određenoj temperaturi i vlazi skrbi se inspekcija koja redovito, bez najave, šalje veterinare u kontrolu prehrane nekih 400 uzgajališta koja imaju pravo nazivati se Jamon de Huelva.

U zadnjih deset godina vrtoglavo je porasla potražnja za iberskom šunkom, uglavnom zbog preporuka nutricionista koji se vraćaju tradiciji jer su prehrambene vrijednosti tog proizvoda bile hvaljene već u 10. stoljeću.

Francuzi se za Badnjak slaste plodovima mora (škampima, kamenicama, kapicama sv. Jakova), a za Božić specijalitetom foie gras, paštetom s juga Francuske i raznim vrstama mesa koje nisu baš na svakodnevnom jelovniku (srnetina, kozlić, nojevo meso, pijetao). Za desert se poslužuje nezaobilazan čokoladni kolač u obliku panja, "buche de Noel", mandarine, orasi i lješnjaci.
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara