Pušiona: Svećenstvo u Hrvata

Pušiona: Svećenstvo u Hrvata

U TRAVNOM se gradi nova crkva. I ne bi u tom bilo nikakvog beda da se ne gradi na zelenoj površini i da se lokalno stanovništvo nije pobunilo protiv nje i počelo s pisanjem peticije.

Ne bi u tom bilo nikakvog beda da organizatorica potpisivanja peticije nije u svom poštanskom sandučiću našla dva metka koja su "autoru" pisma olakšala pisanje rečenice "Ubit ću te!"

A onda se javio kardinal Bozanić koji, naravno, osuđuje metke, ali misli da bi trebalo ispitati cijelu stvar jer misli da postoji mogućnost da je žena metke poslala sama sebi.

Ne želim biti sudac i porotnik niti stati i na čiju stranu, ali mislim da znam o čemu se radi i tko je meštar cijele ceremonije. A zašto to mislim?

Zato što droga uvijek sjebe krive dijelove mozga pa ti u njemu ostanu baš ona sjećanja koja bi najradije zaboravio.

Bila je subota popodne. Izmolili smo zadnji Očenaš na vjeronauku i digli se za izać iz crkve. Don Mate me zaustavija.

- Ajde ostani još malo, triban ti dat nešto.

Sija je do mene i da mi veliku crvenu Bibliju.

- Pročitaj šta ti piše unutra.

Otvorija san.

Dobrom dječaku, Denisu Laliću,
za uzorno vladanje i odlično znanje vjeronauka poklanja njegov don Mate.

05.09.1990.

Don Mate je bija dobar čovik. Tako je dida uvik govorija, ali isto nije iša u crkvu. Uvik bi oni dva, kad bi se vidili, sili isprid dućana i ćakulali dok bi ja pija kokakolu. A mater i baba su svake nedije bile na misi.

- Čuja si već da sutra dolazi novi župnik.
- Jesan, Velečasni.
- Ja iden u Split, a i ti ćeš mi brzo doć, čuja san.
- Je, Velečasni, čin počne škola.
- Nadan se da ćemo se vidit onda koji put.
- Oćemo, Velečasni.
- Nego, mali moj, sićan se kad san te krstija, bija si jedino dite šta nije plakalo, pravo muško. Tako tribaš i dalje. Sad ćeš doć u veliki grad i svašta nova će ti se dogodit. Pogotovo u ovo vrime. Zato otvori dikod ovu knjigu i viruj u Boga.
- Virujen, Velečasni. - nasmija se.
- Ma znan da jesi, sinko, nego počeli su lakrdiju radit od njega da više ni ja ne znan u šta virujen.
- Star san ja za sve to.
- Kako to, Velečasni?
- Ma i ja svašta pričan. Nego, uzmi lipo Bibliju i otvori je koji put, nemoj da ti se prašina kupi na nju. I nek te mater dovede do mene dikod.
- Oće, Velečasni.

Dan posli bila je nedija i bili smo na misi. Crkva je bila puna jer je doša novi pop. Mi dica smo bili isprid oltara, a stariji okolo. Pop je bija mlad i govorija je puno brže i jače nego don Mate.

Krle se uvik tiska do Linde i poteza je za kosu, skida jon fermice i zadirkiva je. To zato jer je bija zajubjen u nju, ali nije tija priznat.

Tako je i danas sta kraj nje i počeja. Novi pop ga je vidija i usrid propovidi doša do njega, istega ga za bafe i plesnija. Cila crkva je zažamorila.

Nastavija je propovid: "Vrijeme patnje pod bezvjerničkom čizmom je na izmaku i trebamo biti jaki. Bog će nam u tome pomoći kao što nam je pomagao kroz stoljeća da izdržimo patnju i odolimo navalama s istoka. Hrvatska je u očima Europe i Vatikana uvijek bila predziđe, prva linija obrane kršćanstva. Bog će dati da tako i ostane."

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Posli mise sidija san s Krlon u čematoriju. On se češa po bafan.

- Jebate, šta je u kurcu ovi pop. - govorija je, a onda je do nas doša njegov ćaća i plesnija ga.
- Doma ćeš još dobit, sramoto jedna! - reka je i vratija se do stariji.

Govorili su kako je novomu popu bila dobra propovid i kako nan takvi i tribaju u ova vrimena.

Tri dana posli, Marin nas je u stojadinu odveja do šume. Meni i Krli je Marin bija najveća faca u selu. Zato šta je bija najjači i šta su svi znali da mene i Krlu ne smu dirat jer bi ji Marin razbija dan posli. Učija nas je kako ćemo se tuć. Uvik je ponavja: "Kad iđe na te, baci mu bilo šta u facu da se sjebe, onda ga udri. Kad prvi udreš, usere se. Ako pane, ne štedi, ubij boga u njemu jer bi se moga dignit."

Ali nije nan samo zato bija drag. Dikod bi nas, ka i danas, sija u auto i, kad niko ne bi gleda, dava nan da zapalimo duvan, pokaziva nan gole ženske iz nekoga Starta i pušta nan neku čudnu muziku od neke grupe šta se zove Azra.

ili je nemir ili je nemir
ili je strast ili je strast
ima tog ovdje ima tog ovdje isuviše

Ta pisma mu je bila najdraža. Zato šta je najžešća, govorija je. Ja i Krle ništa nismo razumili šta ti čovik piva, ali bila je to najčudnija grupa za koju smo znali pa bi posli, kad bi druga dica pričala kako su in mater i ćaća kupili novu kazetu od Magazina, mi govorili kako je to za malu dicu i kako mi slušamo Azru.

- Moran van nešto pokazat. - reka je Marin kad je ugasija stojadina.

Izašli smo vanka sva tri, prošli do iza auta, Marin je otvorija portapak i izvuka neku deku. Ja i Krle smo ga samo gledali i nismo imali pojma šta će mu deka, a onda je odmota deku i iz nje izvadija kalašnjikov.

- Poala čoviče! - oči su nan naresle ka da vidimo golu žensku u Startu - Oš nan dat pucat?!
- Oćete obećat da nikomu nećete reć?
- Nećemo, ne boj se!

Marin je onda napunija kalašnjikov, popeli smo se na jednu ledinu i počeli pucat u jedan bor.

Najprije Marin, jednoga po jednoga, a onda rafalno, a kad se ispuca, opet ga je napunija i da nami. On bi drža kalašnjikov i cilja, a mi bi pritiskali obarač. Bija nan je to najjači dan u životu.

Marin nam tada nije rekao kako je nabavio taj kalašnjikov, ali je zašto. Nekoliko mjeseci nakon toga, prijavio se u HOS i završio na ratištu. Sa svojim kalašnjikovom. Bila su to ona vremena kad su i lovačke dvocjevke funkcionirale kao ratno naoružanje.

Ali, malo je selo, jebiga, sve se kad tad sazna pa tako i to da je Marin kalašnjikov kupio od popa za 250 jebenih maraka. Za još sto je mogao dobiti i optički nišan.

Marin je danas samo još razvojačeni branitelj s PTSP-om koji je prestao komunicirati i s kim, pa čak i sa mnom i Krlom i pitanje je momenta kad će dobiti naslov u crnoj kronici.

A pop? Pop je prije par godina promijenio župu. Ali nije otišao daleko. Zapravo, župa je toliko blizu ove naše da vijesti usmenim putom mogu doći. Zadnja je da je kupio novog golfa.

Don Mate je u međuvremenu umro, a Biblija koju mi je poklonio još uvijek je čitava i na mojoj polici zauzima posebno mjesto. Kao podsjetnik na neka davna vremena u kojima sam vjerovao da je Bog dobar barem koliko i njegov Don Mate.

Denis Lalić

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara