KOJA marka automobila vam prva pada na pamet?
Za neke mnogi nisu znali da nisu prisutne, za neke je i bolje da ih nema, a za nekima još uvijek žalimo.
Automobilska marka koja vjerojatno najviše nedostaje je Saab. Uvijek svoji i uvijek odlični, to su bili "leteći Šveđani", dovoljno je reći da su i od Fiata i od Opela znali napraviti odličan automobil za kojim i danas mnogi pate. Šalu na stranu, ali činjenica da ih i danas još ima dosta na cestama dovoljno govori.
Osjetno lakše podnijeli smo odlazak "američke“ marke. Prvo je to bio Daewoo, a potom je rebrendiran u Chevrolet. Iako se solidno prodavao, nije mu bilo spasa. Jednostavno je morao otići. Marka je kod nas postala poznata nakon braniteljskih Racera i Nubira, a potom je uslijedio pravi procvat predvođen atraktivnim modelima kao što su Cruze, Orlando, pa i Epica. Zanimljivo, iako se Matiz odlično prodavao, na kraju ga je onaj maleni Daewoo Tico uspio nadživjeti. Još i danas se poneki primjerci kotrljaju cestom. Chevrolet je Europu službeno napustio 2014. godine.
Cadillac je pojam u Americi i nosi epitet luksuzne marke. U Europi se nije snašao, a od pomoći nije bila čak ni fer odmjerena cijena. A onda se uvalio u prosječnost s modelima kao što je BLS, čime je označio svoj kraj.
Još prije Europu je napustio Chrysler. Modeli poput PT Cruisera i velikog 300C dobro su prolazili, posebno kad se potonji kombiniralo s Hemi izdanjem. Marku su često kritizirali zbog nekvalitete, ali mi ćemo reći da smo još nedavno znali sresti zadovoljne vozače zaboravljenog Neona.
Marka koja nam puno više nedostaje je Daihatsu. U nas je postao poznat po nikad žednom Charadeu, brzom Applauseu, ali i neustrašivim terencima. S vremenom je nestao u nekim skupim retro pričama i zadnje što smo na našim cestama vidjeli bili su Copen, Materia i Sirion. Šteta.
Ulazak u japansku priču nemoguć je bez spominjanja Infinitija koji nije uspio ozbiljno konkurirati, čak ni Lexusu. Šteta, jer automobili nisu uopće loši. Neugledni možda jesu, ali nimalo loši. Iz Hrvatske su gotovo nestali, a na putu su da nestanu i iz Europe.
To se baš ne bi moglo reći za Dodge čiji europeizirani modeli nikome nisu sjeli najbolje. Ako nam išta nedostaje, to su rasni Ameri kao što je Challenger. Ali to je već neka druga priča. Baš kao i Zastava čiji je zadnji domaći primjerak proizveden u prošlom desetljeću.
Red je da završimo s markom koja nam najmanje nedostaje. Pogađate, to je Rover (i MG) koji je u autosvijetu najbolje potvrđivao tezu "kakav pas, takav vlasnik". Baš kao što su Britanci bili najčešće neutemeljeno umišljeni, tako je i Rover mislio da radi odlične automobile. A bili su kvarljivi, skupi i nekako odbojni. Teško da ikome nedostaju.