Sezona je Oscara, pa je to idealno vrijeme da se bavimo svim stvarima koje ne valjaju u vezi sa ovom nagradom, a od zaista širokog asortimana odabrali smo se baviti nepravdama kod glumica ili kako oni vole reći - kod ženskih glumaca. Vrag će ga znati kako i zašto je feministički i glumca i glumicu kod njih zvati "glumac" (male i female actor), a kod nas skroz obrnuto. No to nije tema, muškaraca neće biti, a razlog je taj što se daleko češće priča o njima nego o ženama koje nemaju Oscara, pa da malo promijenimo to.
Odabrali smo 30 glumica engleskog govornog područja koje nemaju statuu, većina njih je sigurno neće ni dobiti pošto mnoge nisu više među živima, a listu ćemo predstaviti kroz šest tekstova s po pet odabranih dama. Prvo od 30. do 26. mjesta i tako dalje, sve do vrha. Pa da krenemo.
Za neke će ovo djelovati kao subjektivan izbor, ali izazivamo vas da nađete glumicu koju biste prije nazvali prvom damom prve polovice devedesetih, pa bez obzira što je to pomalo sužena odrednica, pola desetljeća nije za bacanje i Madeleine je bila vatra u tom periodu. Što stasom, što glumom.
U hrpi naslova koji su bili top kvalitete datog vremena, a koje je ona začinila opreznim osmijehom i određenom setom u pogledu, možemo naći nekoliko oskarističnih sekvenci koje su mogle završiti bar s nominacijom ako ne i sa samom titulom.
Sve i da zanemarimo fantastični Stakeout pošto je iz osamdesetih, ostaju nam Osveta sa Kevinom Costnerom, Policajac bez kontrole. Posljednji Mohikanac, Kratki rezovi, Mjesec od porculana, Treptaj i 12 majmuna među naslovima koji su u mnogim slučajevima i bili u utrci za određene Oscare.
Vjerojatno je najveći zicer Treptaj gdje igra slijepu osobu u opasnosti po uzoru na Audrey Hepburn iz Wait Until Dark, pa je to mirne savjesti moglo biti nominirano, kao i 12 majmuna u kojem je bolja od Brada Pitta koji je zaradio nominaciju i da sad ne redamo sve već navedene filmove, doslovno je za bilo koji mirne duše mogla dobiti bar nekakvo priznanje.
Jedna od glumica koje su obilježile "zlatno doba" Hollywooda, prvenstveno je Ava bila poznata po svojoj glamuroznoj vrsti ljepote i rupici na bradi, međutim kad joj se dala šansa znala je pokazati i jake kvalitete u svojoj osnovnoj djelatnosti, što bi bila gluma. Sama uloga koja ju je postavila na mapu je lagano vrijedna Oscara, a to je noir klasik Ubojice u režiji Roberta Siodmaka gdje je ostavila samo sjenu od onolikog čovjeka Burta Lancastera koji se također tad prikazao javnosti.
Nominirana je za Mogambo Johna Forda i tu jest dovoljna nominacija, međutim za Hustonovu Noć iguane nije ni toliko zaradila, a možda je to bila i najbolja šansa da se dočepa najpopularnije nagrade. Nisu za bacanje ni kasnije role u filmovima katastrofe (ne i katastrofalnim filmovima) sedamdesetih gdje je bila redovna kao jedna u nizu ostarjelih zvijezda u ansamblu, pa je klasu iznova dokazivala u recimo Potresu ili Kasandrinom mostu, i to u ne baš prijatnim okolnostima. Snijegovi Kilimanžara, Na plaži, Sedam dana u svibnju itd, sve je to također vrhunski odrađeno od strane Ave, ali tzv. Akademija je odlučila da se ogriješi u njezinom slučaju i ništa se tu nije moglo.
Nećemo biti nerealistični i očekivati da Joan Bennett dobije neku nagradu za ulogu kod Daria Argenta, ali je u njezinoj mladosti i srednjim godinama propušteno da se ova odsječna i ubitačna ženka Starog Hollywooda okiti lovorikama koje joj pripadaju.
Nije izgledala kao netko tko mari za priznanja, no kada odigrate dvije fantastične femme-fatale uloge u back-to-back radovima takvog majstora kao što je Fritz Lang, a da opet te dvije dame nisu ni slične međusobno osim po fatalnosti, onda stvarno nema smisla da se na vas zaboravi.
U pitanju su filmovi Žena u izlogu i Grimizna ulica, a sušta suprotnost i jednoj i drugoj ulozi bila je u također odličnom trileru Trenutak lakomislenosti Maxa Ophulsa, pa je opet izostala pompa, a čak ni u komedijama (Otac nevjeste recimo) nisu znali prepoznati je kao genijalnu glumicu iako joj je i to ležalo. Gdje li im je otišla duša...
Poput Michaela Ballacka 2002. godine tako je Annette Bening bila nadomak "tripl krune", a na kraju nije dobila barem jednu da je stavi na glavu, jer od tzv. nagrada koje se nazivaju "Tripl krunom glume" (Oscar, Globus, Bafta), nominirana je za sve troje više puta i nije osvojila apsolutno ništa.
Što se tiče Oscara, tu se pet puta našla u najužem izboru i svaki put je izbor pao na neku njezinu kolegicu i dok je najeksplozivnija svakako ona partija u Vrtlogu života, tad ju je Hilary Swank savladala na muški način za Dečki ne plaču i realno nikad ranije ni kasnije nije bila tako blizu.
Prevaranti je jako dobar film umiksovan raznim žanrovima za koji je također nominirana bez uspjeha, a radovi kao što su Biti Julia, Djeca su dobro i Nyad su taman za nominaciju, teško je bilo očekivati da će biti za više od toga. No ima još godina rada pred Annette i ako nitko drugi, sigurno da će Warren Beatty probati nešto srediti i najzad je ovjenčati i oskarovskom slavom.
Prije nekoliko godina preminula je Angela, a u doba kada su SS divizije harale Europom ona je započela svoju karijeru, a proboj se dogodio u tinejdžerskim danima s filmovima Plinsko svjetlo i Slika Doriana Graya. Premda premlada, odigrala je poput zrele osobe te uloge, ne zna se koju učinkovitije, ne zna se gdje je upečatljivija i oba je puta ipak samo nominirana za Oscara.
Najčuveniji njezin filmski rad dolazi manje od dva desetljeća kasnije kada glumi gđu Iselin u Mandžurijskom kandidatu, manipulativnu ženu u pokušaju da preko muža i sina osvoji što više vlasti moguće, sve u okvirima hladnoratovske atmosfere.
Može se reći da je i tu bila "kao matora" budući da je igrala majku Laurencea Harveya iako je samo tri godine starija od njega. Ubila je boga u ulozi, opet silna priznanja u to vrijeme, a također njezin lik je kasnije svrstan u 50 najboljih negativaca u povijesti američkog filma.
No među tim "silnim priznanjima" nije se našlo ono o kojem danas pričamo i te tri stative su bile najizglednije prilike za gospođu Lansbury, međutim kao netko tko je ipak svjetski poznat po seriji Ubojstvo napisala je, vjerojatno joj previše ne smeta prazan dio vitrine. Zanimljivo, za tu seriju nikad nije osvojila Emmy, a nominirana je - 18 puta.
To je bio prvi dio liste namijenjen najvećim glumicama koje nemaju Oscara, a postojali su ili postoje objektivni razlozi da ga osvoje. S pet gospođa od 25. do 21. mjesta čekamo vas u sljedećem tekstu.