PREMDA je brak i dalje vrlo uobičajena društvena konvencija, statistike pokazuju da sve manje ljudi zapravo stupa u brakove. Nadalje, postoje i oni koji godinama ne ulaze u veze i društvo ih počne prepoznavati kao samce, a ako se pojave na bilo kakvom okupljanju, često moraju odgovarati na pitanja o tome kad se planiraju skrasiti.
Što ako se ne bi svi trebali skrasiti s nekim? Što ako su neki ljudi sretniji ako su slobodni?
Radi se ipak o jednom radikalnom pristupu životu u kulturi u kojoj živimo, jer se partnerstvo u bilo kakvoj varijanti ljubavnog odnosa smatra nečim što je unaprijed određeno i doživljava se univerzalnim životnim ciljem.
Studija iz 2014. nacionalnog ureda za ekonomska istraživanja zaključila je da su oženjeni ljudi bolje ocijenjeni u mjerama sreće od samaca. Dok niste požurili tu studiju shvatiti zdravo za gotovo, novija studija koju je provela Psihološka škola Sveučilišta u Aucklandu tumači potpuniju priču uspoređujući razine sreće među vrlo specifičnom skupinom samaca i vjenčanih ljudi. Analizirali su "ciljeve izbjegavanja" i "ciljeve približavanja".
Što su ciljevi izbjegavanja i ciljevi približavanja?
Naime, ljude motiviraju različite stvari. Neki ljudi su motivirani približavanjem željenom ishodu. Neki ljudi više brinu o izbjegavanju neželjenih ishoda. Ljudi su ipak često kombinacija tih karakteristika, pokazujući neke osobine izbjegavanja i neke osobine približavanja, ali na cijelom spektru, neki ljudi padaju na jedan ili drugi kraj.
U navedenoj studiji utvrđeno je da su samci koji su bili blago skloni izbjegavanju neželjenog ishoda bili malo manje sretni od oženjenih ljudi koji su se ponašali slično. Drugim riječima, ljudi koji su bili više motivirani za postizanje cilja i koji su u braku doživljavali su nešto više sreće.
No zanimljivo je da su istraživači otkrili da su samci koji su bili skloni značajno izbjegavati neželjene ishode bili jednako sretni kao i oženjeni koji su se tako ponašali.
Neki ljudi vole dijeliti život s nekim i žele pronaći svoju sreću u drugoj osobi do kraja života. U tome nema ništa loše, a društvo podržava taj model. Ali za one koji se pitaju jesu li čudni ili slomljeni jer uživaju samački život, s njima je sve u redu. Pritisak društva ne bi trebao biti razlog za primjenu onih društvenih konvencija koje pojedincu ne odgovaraju, piše Upworthy.