Ponovna upotreba plastičnih posuda od dostave čini se kao jednostavan i ekološki prihvatljiv način smanjenja otpada, no iza te dobre namjere krije se važno pitanje: što se događa kada se takva plastika ponovno koristi ili podgrijava? Zbog sve veće zabrinutosti oko mikroplastike, ova svakodnevna navika našla se pod povećalom.
Iako istraživanja tek trebaju otkriti potpuni utjecaj mikroplastike na zdravlje, mnogi traže praktične načine kako smanjiti izloženost. Kako bismo provjerili je li sigurno ponovno koristiti i podgrijavati hranu u plastičnim posudama od dostave, konzultirali smo se s troje stručnjaka za mikroplastiku, piše Food & Wine.
Kratak odgovor glasi: ovisi. Mnogi pretpostavljaju da je sva plastika ista, no to nije točno, na što ukazuju i različiti brojevi za recikliranje na ambalaži, kaže dr. Robert Glowacki, mikrobiolog, imunolog i docent biologije na Hope Collegeu. On objašnjava kako se ne preporučuje ponovna upotreba jednokratnih posuda, poput onih na preklop te kutija i zdjela za salate i sendviče, jer su najčešće izrađene od manje izdržljivih materijala koji se lakše razgrađuju.
S druge strane, proizvodi poput Tupperwarea uglavnom se izrađuju od čvršće plastike namijenjene višekratnoj upotrebi, uključujući podgrijavanje u mikrovalnoj pećnici i pranje u perilici posuđa. S time se slaže i dr. Chris DeArmitt, znanstvenik za polimere i osnivač Vijeća za istraživanje plastike. On tvrdi da ako je posuda od dostave izričito označena kao višekratna te sigurna za mikrovalnu pećnicu i perilicu posuđa, vjerojatnost ispuštanja mikroplastike u hranu je niska.
"Kao doktor kemije, ne bih to radio da nije sigurno, a i sam tako podgrijavam hranu", kaže DeArmitt. "Pojam 'mikroplastika' nov je u javnosti, ali imamo tisuće studija FDA i Europske agencije za sigurnost hrane starih više od 50 godina koje su ovo detaljno istražile i nisu pronašle razlog za zabrinutost jer je svaka izloženost izuzetno niska."
Ipak, plastika se s vremenom može razgraditi, stoga Glowacki savjetuje redovitu provjeru posuda na znakove oštećenja poput pukotina, udubljenja ili promjene boje, koja se često očituje kao zamućenost. To su obično znakovi da je posudi došao kraj. "Ne postoje konkretne smjernice o tome koliko se puta plastične posude mogu ponovno koristiti, ali brendovi poput Tupperwarea, koji su napravljeni baš za podgrijavanje i čuvanje hrane, bit će sigurniji od jednokratnih posuda za dostavu", zaključuje.
Prema dr. Victoriji Fulfer, znanstvenici za mikroplastiku na Institutu 5 Gyres, mikroplastika su čestice plastike promjera manjeg od pet milimetara koje se razlikuju po obliku, veličini i kemijskom sastavu. Mnoge su tanje od ljudske vlasi i nevidljive golim okom, zbog čega ih je gotovo nemoguće ukloniti iz okoliša.
Za razliku od obične prašine, mikroplastika uključuje mikrovlakna iz tekstila, čestice automobilskih guma, mikrokuglice iz proizvoda za osobnu njegu te fragmente većih plastičnih predmeta koji se raspadaju, objašnjava Fulfer. Budući da se neprestano usitnjavaju, čestice mikroplastike nakupljaju se u okolišu i putuju kroz prehrambene lance - primjerice, iz oceana u ribu, a na kraju i u ljude, kaže Glowacki.
Poznato je da gutanje mikroplastike šteti miševima, ribama i drugim organizmima, uzrokujući promjene u ponašanju i fiziologiji, oksidativni stres i usporen rast, kaže Fulfer. Do danas nema sveobuhvatnih studija koje bi nedvosmisleno povezale mikroplastiku s nekom bolešću kod ljudi.
Ipak, istraživanja upućuju na to da bi slični učinci mogli biti povezani s oksidativnim stresom i upalama, što se dovodi u vezu s endokrinim poremećajima, kardiovaskularnim bolestima, reproduktivnim problemima i demencijom. Sve je više dokaza i da mikroplastika može poremetiti crijevne bakterije i izazvati upalu crijeva, što je povezano s infekcijama, slabom apsorpcijom hranjivih tvari i povećanim rizikom od gastrointestinalnih karcinoma, dodaje Glowacki.
Ipak, budući da smo mikroplastici izloženi kroz zrak koji dišemo, hranu koju jedemo, vodu koju pijemo i odjeću koju nosimo, izravne studije na ljudima je teško provesti jer ne postoje prave kontrolne skupine, kaže Fulfer. Zbog toga mnoga pitanja o dugoročnim učincima na zdravlje ostaju bez odgovora.
Nisu sve plastične posude namijenjene višekratnoj upotrebi. Jednom kada se plastika počne razgrađivati, veća je vjerojatnost da će ispuštati mikroplastiku u hranu, stoga je važno prepoznati kada je posudi istekao vijek trajanja.
Ako je plastična posuda od dostave označena kao jednokratna, Fulfer preporučuje da je bacite nakon upotrebe, reciklirate ili prenamijenite za čuvanje neprehrambenih predmeta, poput uredskog pribora. S druge strane, proizvodi poput Tupperwarea dizajnirani su za ponovnu upotrebu i općenito su sigurni, bilo za skladištenje hrane ili podgrijavanje u mikrovalnoj pećnici, kaže DeArmitt. No, važno je zapamtiti: ako je posuda oštećena i pokazuje pukotine, ogrebotine ili promjenu boje, rizik od izloženosti mikroplastici raste i isplati se uložiti u novu.
Ako želite u potpunosti izbaciti plastiku iz kuhinje, Fulfer preporučuje staklo, nehrđajući čelik, aluminij ili drvo. "Gotovo je nemoguće potpuno izbjeći plastiku, ali promjene u kuhinji i manje skladištenja hrane u plastici dobar su početak za smanjenje izloženosti."
Vrijeme je da bacite posudu ako primijetite zamućenost ili promjenu boje, duboke ogrebotine ili udubljenja na površini, pukotine, deformacije ili otopljene rubove te ako se nakon podgrijavanja osjeti miris plastike.
Za one koji žele smanjiti upotrebu plastike u kuhinji, male promjene mogu napraviti veliku razliku, posebno kod hrane koja se često podgrijava. Kao jednostavne alternative za podgrijavanje ostataka preporučuju se staklene ili keramičke posude. Za pripremu i skladištenje obroka dobre su opcije od nehrđajućeg čelika ili silikona, a za zamrzavanje silikonske vrećice ili staklo sigurno za niske temperature.