Sredstva za pričvršćivanje koralja na podlogu

DO sada sam se susreo s nekoliko mogućnosti pričvršćivanja koralja za kamenje/podlogu u akvariju (na već postavljenu kamenu strukturu) ili na manje kamenje, koje se tada stavlja na pogodno mjesto u akvariju. Svaki od ovih načina ima, naravno, svoje dobre i loše strane pa da se probam osvrnuti na neke od njih.

 

Prvo na što naiđete dok proučavate literaturu je dvokomponentni epoxy kit (epoxy putty u engleskoj literaturi), koji ima tu osobinu da se stvrdnjava i pod vodom te je nakon otprilike 3 sata tvrdoće kamena, dok se nakon otprilike 6 sati može bez problema piliti, brusiti, bojati (ovo naravno ne radite pod vodom). Zgodna osobina, ali treba naglasiti da epoxy kit nije ljepilo i da ga se baš i ne može upotrebljavati u tankom sloju, već kao malo veći grumen, koji će kreirati neku vrstu kalupa i povezati ili koralj s podlogom ili kamenje prilikom izrade kamene strukture. S epoxyjem je malo nezgodno raditi u slučaju kada pričvršćujemo recimo tanjuraste (plate) ili razgranatije, teže koralje na okomitu površinu. Tada je koralj potrebno nekako poduprijeti, dok se epoxy ne stvrdne. 

 

Već sam spomenuo da se radi o dvokomponentnom kitu. Kit može biti pakiran na način da je svaka komponenta odvojena ili da je "jedna u drugoj". U svakom slučaju, potrebno ih je dobro umijesiti (ako se radi o odvojenim komponentama, pomiješajte jednake količine), dok smjesa nije bijela, a u ovom slučaju preporučujem da su vam prsti mokri, jer će Vam se epoxy manje lijepiti za njih. Ako imate jednokratne gumene rukavice, toplo preporučujem, jer poslije nema gnjavaže s pranjem ruku/skidanjem epoxyja s kože i noktiju.

 

Ja prilikom svakog lijepljenja pokušavam naći najbolji položaj za koralj, ako imam prigodnu rupu u kamenu na raspolaganju, zbog već gore navedenih razloga. 

 

Kad smo već kod padova – zašto preporučujem učvršćivanje koralja u akvariju? Pa zbog mogućnosti da vam neki stanovnik akvarija ili struja vode (pa i vi sami prilikom čišćenja recimo) ne sruše koralj i oštete ga. Dok sam u akvariju imao hrpu koralja na čuvanju, 2 su otišla baš zbog tog razloga. Euphyllia glabrescens je recimo bila ugurana u rupu u kamenu, što je naravno slabo držalo, srušila se je, oštetio joj se kostur i meso pri vrhu (spoj kostura i mesa) i u roku od nekoliko dana došlo je do infekcije i tzv. Brown jelly bolesti, koja je rezultirala raspadom tkiva i smrću koralja. Ista stvar se dogodila i s jednom acroporom, koja je doživjela izbjeljivanje (bleaching), nakon pada u kojem se je polomila na pola i ostala iza kamenja u sjeni. Drugim riječima, bolje ljepiti nego plakati. Iako epoxy "kalup" koji drži koralj izgleda pomalo neprirodno ispočetka, koralj ga vrlo brzo djelimično preraste, a ostatak prekriju koraljne alge te se potpuno uklopi u kamenu strukturu.

 

Možda nekome pada na pamet i upotreba epoxy kita iz nautičarskih ili dućana građevnog materijala. Ja osobno ovu opciju ne bih preporučio iz par jednostavnih razloga i čiste računice. Razlozi leže u tome što se u određene epoxy kitove stavljaju razna punila zbog poboljšanja određenih mehaničkih svojstava, a ta punila sadrže teške metale. Teški metali i beskralješnjaci ne idu u istu rečenicu. Još jedan razlog je i taj što na omotu kita ti podaci nisu navedeni, pa nikad ne možete biti sigurni. Ali – slijedi računica- da li se isplati , zbog , recimo razlike od 60-80 kuna riskirati s takvim kitom i riskirati život makar jednog koralja, koji vrijedi (ako se kupuje i od drugog akvarista) osjetno više. Odgovor je jasan.

 

I još jedna napomena vezano uz epoxy kitove, ako ga koristite u velikim količinama, skimmer će se pojačano pjeniti neko vrijeme (opet, ovisno o količini koju ste upotrijebili). Iako ovu pojavu nisam primijetio kod lijepljenja recimo jednog komada koralja s manje kita, a namijenjenog akvaristici, jednom sam upotrijebio kit iz dućana s građevinskim potrepštinama u jednako maloj količini i skimmer se pjenio 2 dana... Ništa nije uginulo, koralji se nisu ni zatvorili, ali pitanje je što bi bilo da sam upotrijebio veću količinu, te mi je ovo bilo dovoljno upozorenje da na nekim stvarima ne štedim.

 

SuperGlue, SuperBond, Cianofix i slično, mogu jako dobro poslužiti u određenim slučajevima. Neotrovna su, brzo se stvrdnjavaju i koralj ih brzo prerasta. Loše strane su te da njima ne možete lijepiti teže koralje (zbog krtosti) te ako pokušavate lijepiti ispod vode, slana voda brzo stvara koru koja otežava lijepljenje. Ja sam ovim ljepilom lijepio samo koralje izvan vode, na manje komade kamenja, s time da sam prethodno osušio ručnikom i kamen i dio koralja koji sam lijepio. Ako se mjesto spoja ne osuši dovoljno ili kapne voda na ljepilo, dolazi do gore spomenutog efekta. Njime obično lijepim meke koralje, iako sam ga upotrijebio i na jednoj manjoj Euphylliji i manjem komadu tanjuraste Montipore.

 

Ova se ljepila u zadnje vrijeme navodno dosta koriste prilikom presađivanja koralja na koraljnim grebenima u prirodi. Prilikom rukovanja cijanoakrilatnim ljepilom također je potrebna doza opreza. Ako vam se dogodi da se začepila cijev prilikom aplikacije, na što sam naravno odgovorio grubom silom, koja je rezultirala naglim izlaskom veće količine ljepila uz savijanje tube do mojih prstiju- NI SLUČAJNO nemojte spojiti prste ili se primiti za bilo što u želji da što prije skinete ljepilo, jer ono lijepi TRENUTNO! Ako spojite prste, ostat će zalijepljeni i imat ćete problema s odvajanjem. Držite prste razdvojene dok se ljepilo ne osuši, nakon čega ćete ga moći relativno lako skinuti. Ovo zapamtite dobro. 

 

 

Za zimnicu recimo. Dobro dođu za pričvršćivanje mekih koralja na kamenje, jer se meki koralji dosta brzo pričvrste za podlogu, dok se gumica u vodi pak prilično brzo raspadne. Da baš ne plutaju komadići gumica akvarijem, nakon nekoliko dana od pričvršćivanja koralja na podlogu, gumicu slobodno maknite.

 

Ne znam kako bih ovo točno preveo ili da li postoji hrvatski naziv, jer sam se tim plastičnim trakama dosta koristio i uvijek sam ih zvao strepovi (od eng. streps- vrpce, trake). Radi se o plastičnim trakama raznih duljina i širina koji na jednom kraju imaju "glavu" sa zubom kroz koji se druga strana trake provlači, a s donje strane trake imaju male zubiće koji nakon stezanja trake na željeni obujam ne dozvoljavaju da se traka olabavi (blokiraju zub glave). Višak trake se odreže bilo nožem bilo posebnim alatom (pištoljem za trake). Nisam ih još koristio u akvaristici, ali kada bi se pokazala potreba pričvršćivanja težih koralja ili spajanja kamenja, eventualno nekih zahvata poput izrade grebena, gdje bi se pokazala potreba da se za neki noseći element (plastičnu cijev primjerice) pričvrsti kamenje, a da sve bude sigurno i čvrsto, definitivno bi iskoristio ovu mogućnost. 

 

Reef cement - ili u prijevodu cement za greben.. Vrlo zgodno za spajanje kamenja na suhom, ali primjenjiv je i pod vodom i za kamenje i koralje, samo ga zamiješajte malo gušće i ne pipkajte previše oko njega kada ga stavite gdje mu je mjesto. U zadnje vrijeme moje omiljeno sredstvo za pričvršćivanje, najviše zbog čvrstoće spoja i prirodnog izgleda. 

 

To bi ukratko bilo to. Naravno postoje još i mogućnosti učvršćivanja pojedinih vrsta koralja plastičnim čepovima, kada izbušimo rupu u kamenu i u tijelu koralja (npr.Favites vrste) te ih spojimo komadom plastike, pa varijacija na temu, pričvršćivanje mekih koralja poput Pachyclavularie probadanjem s komadićem plastike i učvršćivanjem u rupu na kamenu, što njoj ne smeta, a i brzo to preraste. U ovim slučajevima morate samo paziti da ne oštetite koralj, tj. prilagodite način pričvršćivanja vrsti koralja, a za to pak upotrijebite zdravu logiku. 

 

Izvor: Akvarij.net