Prije mjesec dana Zagreb je dobio novi kafić u kojem obitavaju životinje. Osim pet mačaka, uskoro će im stići i zmije, papige, gušteri i ježevi, a od samog kafića jedino je zanimljivija ljubavna priča bračnog para koji ga vodi.
Animal caffe, na uglu Zvonimirove i Derenčinove, svojim je posjetiteljima omogućio da se uz kavu ili čaj druže s mačkama Čokolinom, Snow Leopardom, Gospodinom Gašparom, Cukrom i Nefretiti, a svakog trenutka vlasnici iščekuju konačne dozvole kako bi u kafić mogli stići i ostali.
"Sve životinje ovdje su naše, nismo ih kupili kako bismo pokrenuli posao, već su živjele s nama i prije", pričaju nam bračni par Amer (24) i Emilija Alaydi (37), koji su nas ugostili u ovom kafiću.
"Vidjeli smo da postoji ovakav kafić u Budimpešti i više ljudi iz Hrvatske nam je prepričalo svoja iskustva, pa nam je pala na pamet ideja da tako nešto pokrenemo i ovdje", govori Amer.
"Našli smo prostor i sve što ovdje vidite Emilija i ja smo sami napravili, a nadam se da ćemo uskoro napraviti i više", dodaje. "Često razgovaram s gostima o tome kako unaprijediti naš kafić, a posebno nas veseli što nas posjećuje sve više turista."
Ostatak životinjske ekipe već je dva mjeseca bio na prilagodbi u kafiću, a bračni se par veseli i njihovom skorašnjem useljenju u terarije koji ih u Animal caffeu već čekaju. Amer je za svaku od tih životinja morao proći i edukaciju na kojoj mu je objašnjeno kako izgleda njihovo hranjenje i čišćenje, a njihova kolegica i konobarica Leona sama je po struci veterinarska tehničarka.
Amer, inače profesionalni instruktor ronjenja iz Jordana, u Hrvatsku se preselio prije godinu dana iz ljubavi prema svojoj supruzi Emiliji, turističkoj tehničarki iz Baške Vode.
Prije Animal caffea, malenog sina Josipa kojeg je par dobio prije dva mjeseca, pa i preseljenja u Hrvatsku uopće, par je godinu dana održavao vezu na daljinu, koja je započela upravo u Jordanu.
"Upoznali smo se kada sam kao turistkinja posjetila Jordan. Posljednjeg dana mog putovanja htjela sam isprobati ronjenje, i tamo je bio moj instruktor – Amer", priča nam Emilija.
"Cijelo vrijeme smo se gledali", nastavlja priču Emilija sa smiješkom, dok se prisjeća njihova prvog susreta. "Ali nismo pričali ni o čemu drugome osim o ronjenju."
"Bilo je smiješno na početku, Emilija je bila malo uplašena pa sam joj pomogao. Prvo što sam primijetio na njoj bile su njezine oči, ali smo oboje osjetili nešto posebno", kaže Amer.
Tek nakon njezina povratka u Hrvatsku Emilija i Amer počeli su se redovito dopisivati, a nakon dva mjeseca su se i sastali u Istanbulu. Dok se njihova ljubavna priča razvijala, paralelno je krenuo novi sukob između Izraela i Palestine, zbog kojeg im je ponekad bilo gotovo nemoguće vidjeti se i čuti.
"Bilo je jako teško imati vezu na daljinu. Ne možete si ni zamisliti koliko je bilo teško vratiti se doma nakon što ste proveli vrijeme zajedno", prepričava Emilija. "Jednom mi je bio otkazan i let iz Hrvatske zbog situacije pa se nismo mogli vidjeti."
Unatoč tome, par je koliko-toliko uspijevao održavati kontakte video-pozivima i povremenim putovanjima, da bi na putovanju u Egipat, na brdu Sinaj, Amer odlučio zaprositi Emiliju.
"Nije bilo jednostavno zbog situacije, ali nismo odustali", prepričava Amer, koji je nakon prosidbe organizirao njihovo vjenčanje u Jordanu te je iznenadio pravom proslavom.
"Rekao sam Emiliji da me dođe posjetiti u Jordan, ali joj nisam rekao da sam organizirao veliko vjenčanje, samo sam joj rekao da ponese haljinu sa sobom. Iznajmio sam veliki brod, unajmio bend i pozvao ljude. Na kraju smo bili prava atrakcija jer smo bili prvi u Jordanu koji su imali vjenčanje na brodu na Crvenom moru", kažu nam.
Danas su sretni jer su uspjeli organizirati vjenčanje unatoč svim okolnostima, ali kažu kako im nije bilo nimalo svejedno kada su usred vjenčanja vidjeli rakete koje su iz Jemena letjele prema Izraelu. Unatoč tome, kažu da su se uspjeli dobro zabaviti, pa čak organizirati i kraće medeno putovanje u Petru i u Kairo.
Iako se tada još nisu konačno dogovorili gdje će živjeti, par se na kraju usuglasio oko Hrvatske. Kako nam govore, od Amerove kuće u Jordanu izraelska je granica udaljena tek 30-ak minuta vožnje, pa je za oboje bilo sigurnije da su u Hrvatskoj.
"U Hrvatsku sam stigao zimi, što mi je bilo super jer jako volim zimu, a nema je u gradu na jugu Crvenog mora u Jordanu odakle sam ja. Lijepo mi je ovdje, obišao sam veliki dio obale i naučio puno o hrvatskoj kulturi, a vjerujem da ću jednog dana savladati i jezik", kaže Amer.
Prije dva mjeseca dobili su i dijete, malenog Josipa, što ih je posebno obradovalo. Kako kažu, u jednoj godini zaokružili su cijelu priču o svojoj obitelji.
"Bilo nam je jako stresno posljednjih mjeseci, ali zato smo sada ovdje gdje jesmo", priča Emilija, pa se nadovezuje Amer: "A trenutno radimo i na novom projektu, kojeg još neću otkriti, a koji će Hrvatskoj i Zagrebu dovesti još više turista."