Foto: 123rf.com
RAZMIŠLJATE o kupnji psa? Ako je vaš odgovor potvrdan preporučili bi vam da pročitate 15 pitanja ( i odgovora) koja trebate pitati kada kupujete čistokrvno štene!
Članak je to objavljen na blogu Bez dlake na jeziku, a nastao je u suradnji književnice i ljubiteljice pasa Rujane Jeger te Marka Ljutića, kinološkog suca i uzgajivača australskih ovčara.
Riječ je zapravo o vodiču za kupnju psa sa savjetima na što pritom obratiti pažnju te kako razlikovati odgovornog od neodgovornog uzgajivača.
1. Imaju li majka i otac uzgojnu dozvolu?
Ako imaju, to znači da su prošli obavezne preglede kod veterinara - ovisno o pasmini; kod velikih je pasmina to najčešće rentgenska snimka kukova, kod pasa s puno bijelog pigmenta tzv. BAER test na gluhoću, kod nekih pasa su to određeni pregledi za genetske bolesti oka, dok je kod drugih potrebno genetičko testiranje na određene nasljedne bolesti.
Raspitajte se o tome koje su to tipične bolesti za pasminu koju želite, tako da možete procijeniti je li uzgajivač s kojim razgovarate dovoljno odgovoran.
2. Ima li štene rodovnicu?
Rodovnica je dokument koji prikazuje rodovno stablo šteneta. Ona je osnova svakog odgovornog uzgoja i ne košta baš toliko puno..
3. Mogu li vidjeti majku?
Važno je vidjeti kako se majka ponaša (je li sramežljiva/agresivna), kako izgleda i kolika je?!
4.Mogu li vidjeti gdje ste držali/gdje držite štence?
Izbjegavajte sastati se s uzgajivačem van njegove kuće, tamo gdje će vam donijeti samo jedno štene. Ako vas ne pozove kod sebe da prvo vidite psića (i to možda čak par puta) prije nego se odlučite, pa iako bio zadnji u leglu - možda se u stvari radi o nekom preprodavaču koji će vam uvaliti psa iz neke farme psića "bogznaotkuda"...
Procijenite zdravim razumom u kakvim su uvjetima držani - naravno da svaka prostorija u kojoj su psići mjesecima piškili ne miriši baš kao parfumerija, ali trebala bi izgledati razumno čisto, biti grijana i s prostorom u koji bi štenci već manje-više sami odlazili obavljati nuždu.
Psi su vrlo čiste životinje i samo će u krajnjoj nuždi obaviti tamo gdje spavaju. A to odgovoran uzgajivač ne bi trebao dozvoliti.
5. Kako ste socijalizirali štence?
Tradicionalno se smatra da je period rane socijalizacije 6-16 tjedana te da bi se trebala sastojati ne samo od socijalizacije s ljudima, već i s drugim odraslim psima u situacijama koje sam gore opisala - dakle za psa ljubimca: kućni ambijent, tipični zvukovi (TV, mikser, usisavač) i slično.
Vjerojatno će vam uzgajivač psića htjeti prodati s navršenih 8 tjedana, po novome čak i 10. No ako vam ga pokuša dati prije navršenih 8. tjedna - nije odgovoran.
6. Kada je i protiv čega štene do sada već cijepljeno?
Ovo bi vam trebali reći i prije nego pitate, te vam kao dokaz dati knjižicu ne samo s obavljenim cjepivima, nego i podsjetnikom na ritam budućih cijepljenja.
7. Je li štene očišćeno od glista?
Svi se štenci rađaju s crijevnim nametnicima i do prodaje bi trebali biti tretirani pastom, tabletama ili sirupom protiv glista, a uzgajivač bi vam i o budućim dehelminizacijama trebao podastrijeti plan kojeg biste se trebali držati (u početku svakih 14 dana).
8. Je li koje štene u leglu bolovalo od nečega?
Ako jest, tražite na uvid dijagnozu i raspitajte se gdje je i čime liječeno. Neki psići koji prežive opasne zarazne bolesti poput parvoviroze mogu biti oštećeni za cijeli život, no to ne mora biti odmah očito.
9. Obiteljska anamneza?
Interesirajte se oko ostalih pasa koji dolaze iz iste linije - na primjer, dosta je važno koliko su preci vašeg psa dugo živjeli, kao i od čega su uginuli. Imajte na umu da će vam ovo jednoga dana biti jako važno kada vaš pas ostari.
10. Jesu li štenci pregledani od strane veterinara?
U pravilu voditelj uzgoja kod pasa koji su registrirani u HKS-u i pasminskim klubovima (odnosno odgovarajućim institucijama u inozemstvu) mora pregledati štence nakon rođenja, ali specifični se pregledi obavljaju kasnije, kao npr. testiranje sluha kod nekih pasmina.
O tome bi trebao postojati certifikat i/ili je taj podatak već upisan u rodovnicu (nekada se rodovnica čeka mjesec-dva, ovisno o lokalnom klubu/organizaciji, ali to onda biva uvedeno u kupoprodajni ugovor).
Svako bi štene trebalo biti pregledano prije prodaje i to bi trebalo pisati u ugovoru, bio on kupoprodajni ili neka druga vrsta ugovora koji će vas neki uzgajivači zatražiti da potpišete.
11.Pruža li uzgajatelj/ica kakvu garanciju? ( osim rodovnice)
Realno, štene od pregledanih roditelja u pravilu ne bi smjelo oboljeti od za tu pasminu tipičnih genetičkih oboljenja. Naravno, nekada se tako nešto dogodi zbog recesivnih i dominantnih gena, no odgovoran uzgajivač će vam čak možda ponuditi da oboljelog psa zamijenite nekim iz budućeg legla. Naravno, slomljeno vam srce nitko ne može zaliječiti.
12. Je li vam uzgajivač spreman dati preporuke?
Velika većina odgovrnih ugajivač/ica ostaje u kontaku s vlasnicima svojih pasa, preko Facebooka ili web stranice, pogotovo ako su bili uspješni na izložbama ili natjecanjima poslušnosti, sportu i slično.
Mogli biste stupiti s nekima od njih u kontakt pa vidjeti jesu li zadovoljni svojim psima, barem što se zdravlja tiče (dosta toga ovisi i o odgoju)...
13. Pripada li uzgajivač nekom klubu, odnosno instituciji tipa HKS, FCI, Klubu npr. ovčarskih pasmina/terijera/....
Ako ne pripada HKS/FCI (za strane pse), a ne radi se o nekoj od strane te organizacije (još) nepriznatoj pasmini, pitanje je može li vam uopće izdati rodovnice odnosno ako vas zanimaju izložbe - raspitajte se prvo možete li takvog psa izlagati. I svakako se dobro raspitajte o uzgajivaču!
14.Treba li potpisati ugovor s uzgajivačem?
U takvom ugovoru može na primjer pisati da vi imate obvezu svog psa do određene dobi kastrirati ako nije tzv."izložbene kvalitete" - to vas ne treba čuditi, u stvari je to način da se smanji količina tzv."kućnih legala" odnosno uzgajivača na crno koji prodaju psiće "bez papira od odličnih roditelja".
Također je važno je li uzgajivač spreman uzeti natrag štene u slučaju da vi dođete u neku nezgodnu životnu situaciju i ne budete ga više mogli držati, na primjer.
15.Čime hraniti psića?
Odgovoran će vas uzgajivač dočekati s cijelim popisom namirnica i obroka te rasporedom hranjenja i vjerojatno - ako štene jede konzerve ili suhu hranu - s nekom komplementarnom količinom iste.
To ne znači da vi ne smijete, recimo, doručak premjestiti sa 6 na 9 ili obrnuto ili štencu davati hranu koju vi smatrate boljom - no važno je da te promjene budu vrlo postepene - vrijeme hranjenja pomaknite za pola sata svaki dan, a hranu mijenjajte također postepeno dodajući novu hranu u staru, dok količina nove ne zamijeni staru.
Ako psić dobije proljev, krenuli ste prenaglo. Štene ne smije imati proljev duže od jednog dana bez da konzultirate veterinara ili uzgajivača i kažete mu točno što i kako ste hranili.
Originalni članak s detaljnijim objašnjenjima kao i mnoge druge korisne savjete iz svijet pasa možete pročitati OVDJE.