POSTOJI nekoliko zvukova koji će gotovo sigurno privući pažnju svake mačke: otvaranje konzerve tune, crvena točka lasera na zidu i tiho, ali uporno "pspsps". Ako taj zvuk proizvedete u blizini mačke, vrlo je vjerojatno da će podići uši, okrenuti glavu ili se naglo probuditi iz drijemeža i odlučiti da se događa nešto vrijedno istrage.

Iako ne reagira svaka mačka, za mnoge taj zvuk ima posebnu moć. Razlog se ne krije u samoj "riječi", već u načinu na koji mačke čuju, na što ih taj zvuk podsjeća i što su s vremenom naučile. Kako piše Catster, mačke na ovaj zvuk mogu reagirati upravo zbog njegovih karakteristika i povezanosti s različitim podražajima iz njihove okoline.

Istančan sluh i pokretljive uši

Mačke imaju izvanredan sluh. Čuju mnoge frekvencije kao i ljudi, ali njihov raspon seže u puno viša područja, što im omogućuje da detektiraju i najtiše zvukove koje proizvode male životinje. Uši su im iznimno pokretljive jer svako uho ima više od 20 mišića. Zbog toga ih mogu precizno usmjeriti prema izvoru zvuka i prikupiti informacije iz okoline.

Mačke odlično razlikuju visinu i boju tona te mogu locirati zvuk s impresivnom točnošću. Upravo zato je kratak i neobičan zvuk poput "pspsps" posebno primjetan u tišini doma. Mačka ga može čuti s veće udaljenosti nego što očekujemo, čak i dok drijema. Taj zvuk odskače od pozadinske buke, što je često samo po sebi dovoljno da izazove reakciju.

Zvuk koji podsjeća na plijen

Jedno od zanimljivijih objašnjenja jest da "pspsps" mačke asocira na zvukove iz prirode. Mačke imaju snažan lovački instinkt i prirodno obraćaju pažnju na zvukove koji bi mogli signalizirati prisutnost plijena. Mekan i brz zvuk "pspsps" može nalikovati šuškanju miševa ili drugih malih glodavaca. Može podsjećati i na zujanje ili šuštanje s kojima se mačke susreću u prirodi.

Mačkama koje većinu vremena provode u zatvorenom takvi su zvukovi posebno zanimljivi. Neobičan šum može prekinuti monotoniju poznatog okruženja i dati im razlog za istraživanje. To ne znači da mačka odmah pomisli: "Miš!", već je zvuk dovoljno neuobičajen da potakne znatiželju i brzu provjeru okoline.

Naučena pozitivna reakcija

Druga, manje tajanstvena mogućnost jest da mačke jednostavno brzo uče. Većina ih voli rutinu i dobro reagira na pozitivno potkrepljenje. Ako mačka nakon zvuka "pspsps" redovito dobije pažnju, maženje ili poslasticu, počet će ga povezivati s ugodnim iskustvom.

S vremenom ta reakcija može postati gotovo automatska. To objašnjava zašto će jedna mačka na prvi "pspsps" dotrčati s drugog kraja sobe, dok će druga jedva podići uho.

Svaka mačka ima drukčiju razinu osjetljivosti i stvara vlastite asocijacije. Zvuk koji je jednoj postao važan, drugoj može biti potpuno nebitan. Isti princip koristi se i kod učenja mačke da se odaziva na ime. Pozitivno potkrepljenje pomaže u stvaranju veze između imena i nagrade.

Posebnost visokofrekventnih glasova

Dio privlačnosti mogao bi ležati i u samim glasovima koji čine "pspsps". Glasovi poput S, C i TS imaju relativno visoku frekvenciju, a mačji sluh obuhvaća puno više tonove od ljudskog. Ti zvukovi mogu biti slični visokofrekventnom cviljenju glodavaca, što ih čini vrlo zanimljivima mačjem uhu.

Da je kombinacija oštrih i visokih tonova važnija od same fraze, pokazuje i to što na mačke slično djeluju i zvukovi poput "ksksks". Naglost zvuka također ima ulogu. U prostoru punom poznatih šumova, iznenadni "pspsps" ističe se u odnosu na pozadinsku buku i daje mački nešto novo na što se može usredotočiti.

Obostrano učenje ljudi i mačaka

Kada mačke za neku radnju stalno dobivaju pozitivnu reakciju, vjerojatnije je da će je ponoviti. Isto, međutim, vrijedi i za ljude. Jednom kada naučimo da naše mačke instinktivno reagiraju na "pspsps", obično iz znatiželje, počinjemo taj zvuk koristiti da bismo privukli njihovu pažnju. A kada se mačka navikne na zvuk, u priču uvodimo poslastice i tako se krug pozitivne asocijacije nastavlja.

Ne reagiraju sve, ali reagiraju samo mačke

Unatoč tome što se "pspsps" smatra gotovo univerzalnim pozivom za mačke, nema jamstva da će svaka na njega odgovoriti. Mačke imaju individualne sklonosti, različita iskustva i asocijacije.

Neke će odmah usmjeriti uši prema izvoru zvuka, dok će druge samo kratko pogledati i zaključiti da im se ne isplati ustajati. Neke će ga, pak, potpuno ignorirati. Ta selektivna reakcija dio je onoga što ovaj fenomen čini zanimljivim. Mačke mogu prepoznati svoja imena, ali mnoge će odlučiti da se ne odazovu.

S druge strane, naizgled besmislen niz glasova ponekad izaziva trenutnu reakciju. Fenomen zvuka "pspsps" vjerojatno je kombinacija mačjeg sluha, instinkta, naučenih asocijacija i prirodne znatiželje. Kao i kod većine stvari vezanih uz mačke, rijetko postoji jednostavno objašnjenje koje vrijedi za sve.

Jedno je sigurno - kada je riječ o njihovu ponašanju, ispod površine se uvijek događa puno više nego što se na prvu čini.