PSI su majstori prikrivanja boli, a mnoga ponašanja koja vlasnici otpisuju kao bezopasne navike, mušice ili jednostavno znakove starenja zapravo mogu biti rani pokazatelji ozbiljnih zdravstvenih problema.
Budući da psi ne mogu reći što ih muči, ne smijemo zanemariti suptilne promjene u njihovom ponašanju. Vlasnici često pretpostavljaju da su stariji psi prirodno sporiji ili da umoran pas samo ima loš dan, no veterinari upozoravaju da takve sitnice mogu skrivati puno toga.
Dr. Bethany Hsia, veterinarka i suosnivačica CodaPeta, rekla je za Newsweek da nekoliko naizgled nevažnih promjena može otkriti puno više nego što vlasnici misle. Jedan od primjera je kada pas odjednom više ne želi skočiti na kauč ili u automobil.
Iako je to lako pripisati starenju, Hsia objašnjava da takvo ponašanje "može ukazivati na osteoartritis ili degenerativnu bolest zglobova."
Još jedan čest znak upozorenja su promjene u društvenom ponašanju psa. Ako ljubimac koji je ranije bio aktivan i druželjubiv počne više spavati ili se povlačiti od interakcije s obitelji, mnogi vlasnici pretpostavljaju da njihov pas jednostavno postaje mirniji s godinama. No, Hsia upozorava da bi to moglo značiti da pas "trpi bol zbog kroničnih stanja poput unutarnjih upala."
Prema veterinarki dr. Jordyn Zoul psi su "programirani da skrivaju bol od svog 'čopora' u divljini kako ne bi djelovali slabo", što znači da mnogi znakovi ostaju neprimijećeni sve dok bol ne postane jaka.
U razgovoru za Newsweek istaknula je da je dahtanje jedan od simptoma koji najviše zbunjuje. Može biti znak da je psu vruće ili da se umorio, ali može upućivati i na dublje probleme, uključujući bol. Ona potiče vlasnike da obrate pozornost na neuobičajeno dahtanje i prate druge znakove stresa.
Čak i fizički pokreti koji se čine normalnima mogu signalizirati nešto ozbiljnije, navodi Hsia. Ona objašnjava da suptilna promjena držanja, poput istezanja u kojem su "prednje noge dolje, a stražnjica gore", nije uvijek bezazlena jutarnja rutina, već "zapravo može signalizirati bol u trbuhu ili pankreatitis."
Nemir je još jedan čest razlog za zabrinutost. Vlasnici često kažu da se njihov pas jednostavno ne može udobno smjestiti. Zoul primjećuje ovaj obrazac ponašanja kod ljubimaca s artritisom ili problemima s kretanjem, kao i kod pasa sa srčanim bolestima, zbog kojih mogu osjećati stezanje ili nelagodu u prsima.
Glasanje, bilo da se radi o cviljenju, skvičanju ili kratkom jauku, očit je znak nelagode, osobito kod pasa koji su inače tihi. Zoul predlaže da vlasnici nježno opipaju psu udove ili trbuh kako bi otkrili osjetljiva područja, napominjući da bi svaka bolna reakcija trebala biti povod za posjet veterinaru.
Hsia kaže da je ključno pratiti ustrajne promjene u pokretljivosti i temperamentu. Šepanje tijekom igre, ukočenost nakon odmaranja ili bilo kakva promjena u načinu na koji se pas kreće trebali bi biti razlog za dogovaranje pregleda. Također napominje da je u slučajevima akutne nelagode - poput psa koji iznenada prestane hodati ili otežano diše - potrebna hitna medicinska pomoć.
Naglašava da se starenje ne smije koristiti kao izgovor za zanemarivanje nelagode. "Starenje nije bolest. Stoga, svaki pad kvalitete života kod starijeg psa treba procijeniti kao moguću kroničnu bol koja se može liječiti, a ne prihvatiti kao neizbježnu posljedicu protoka vremena", kaže Hsia.
Dodaje da je održavanje zdrave tjelesne težine i dalje najučinkovitiji korak koji vlasnici mogu poduzeti za zdravlje svog psa. "Baš kao i kod ljudi, kontrola težine ostaje jedina najučinkovitija intervencija za pse", zaključuje Hsia.