Screenshot: Kolinda TV
POSTOJI nešto istinski uznemirujuće u nastojanjima političara da u fazi prikupljanja simpatija potencijalnih glasača ispadnu što "ljudskije". I ne radi se o pukoj nelagodi pred kamerama niti uštogljenosti karakterističnoj za dosadnjakoviće ovog kalibra.
Ne, njihovo nastojanje da se prikažu poput "ljudi od krvi i mesa" ponekad odlazi korak dalje i ako ih samo malo bolje promotrite, mogli biste dobiti dojam da gledate izvanzemaljce iz Burtonova filma "Mars napada!" koji su se spustili na Zemlju i u svom pohodu na centre moći koriste prozirne krinke ne bi li se lakše infiltrirali među običan puk.
Predizborni film Kolinde Grabar-Kitarović, "Kolinda - sjećanja", mogli bismo nazvati prvim kratkim dokumentarcem na temu "Izvanzemaljci i kako ih prepoznati".
Naravno, to ga ujedno čini i zanimljivim u moru klasnični PR-ovskih poteza, ali ne zbog toga što je Kolinda uistinu zanimljivija od ostalih kandidata niti takav zaključak možemo izvući iz smrtno dosadnog filmića u kojem uz nježne zvuke klavira slušamo koještarije o njezinom trčkaranju livadom i spašavanju janjadi, već zbog toga koliko sve to usiljeno ljudski izgleda.
Jednom riječju - davež
Naime, prvi sjajan trenutak događa se već na početku, kad Kolindina teta Grozdana Rak započinje priču o svojoj nećakinji. Samo sekundu nakon toga, montažeri nevješto ubacuju očito naknadno snimljenu parolu "jednom riječju, Kolinda odlična" jer tetin monolog vjerojatno nije zadovoljio potrebe pa ga valja dodatno frizirati.
Nakon toga slijedi niz crtica iz života koje ni u jednom trenutku ne djeluju stvarno niti prirodno već kao suhoparno nizanje ljudi i činjenica koje Kolindin tim koristi kao sredstvo ostvarenja određenog cilja.
Dakle, vjernica je (ubaci velečasnog), puca iz puške (slika s djedom), voli životinje (priča o janjcima i psima), dolazi iz obitelji antifašista "koji su se borili za HRVATSKU i stalno govorili o HRVATSKOJ i u školi su govorili da je Jugoslavija samo državljanstvo" (da slučajno ne pomislite nešto drugo), a školski prijatelji su tu da vas upozore da je Kolinda rođeni lider.
Slikala se s Obamom? Ona je Ta!
Dakako, nitko u ovom filmu nije rekao ništa ni približno značajno i svi redom, zahvaljujući očajnoj izvedbi, ne djeluju uvjerljivije od glumaca koji vas u reklamama nekog teleoperatera uvjeravaju da će vam mjesečna pretplata od 150 kuna na neki misteriozan način vratiti osmijeh na lice i život pretvoriti u japijevsko-hipstersku fantaziju.
Djeluju kao plaćenici koji svoju nespretno upakiranu propagandnu poruku pokušavaju predstaviti kao "sjećanje", a njezina sjećanja iz djetinjstva i slikoviti opisi Grobnika zvuče kao nešto što bi izgovorio čovjek koji prepričava ne posebno maštovit letak turističke zajednice koji je jednom prilikom pročitao u čekaonici stomatološke ordinacije.
A ako ste nekim slučajem izdržali ovih osam minuta maltretiranja prizorima iz obiteljskog foto albuma, kreće "coup de grace". Uz pobjednički soundtrack, Kolinda sipa fraze koje osnažuje tako što vas podsjeća da se slikala s Obamom. Nekoliko puta.
Ona jednostavno nije zanimljiva
I daleko od toga da je Kolinda u pogledu agresivne samopromocije gora od svojih protukandidata ili bilo kojeg drugog političara ili političarke sa svjetske scene koji se odvažio otvoriti vrata doma i uvjeriti nas da je "samo čovjek", ali njezin filmić djeluje posebno prozirno i unatoč namjerama, još jednom nepotrebno dokazuje da su političari posebna podvrsta koja životni prostor dijeli s ljudima, janjcima i aljaškim malamutima, ali u stvarnosti je riječ o rezultatu mutacije čiji je prvi simptom težnja bavljenju politikom u ranoj dobi.
Ipak, valja pohvaliti trud jer Grabar Kitarović je svojim Kolinda TV-om pokazala daleko više angažmana od Josipovićevih mrtvo dosadnih objava na Twitteru, Sinčićevih populističkih papazjanija i Kujundžićevog mlaćenja prazne slame i blaćenja ostalih kandidata.
U teoriji se radi o sasvim simpatičnom konceptu koji bi u budućnosti mogao izroditi daleko šaljivije video priloge, ali nažalost, Kolinda Grabar-Kitarović jednostavno nije zanimljiva osoba.