Foto: Index/Hina/Shutterstock
I dok jedni slave status quo, drugi luduju, a treći rezignirano tvrde da smo bacili puste milijune na, kako ga strani mediji nazivaju, "najveći copy/paste slučaj u povijesti čovječanstva". Istina, potrošili smo oko 50 milijuna kuna koji su mogli biti utrošeni na nešto pametnije, ali ne treba sad plakati nad prolivenim mlijekom. Što je, tu je. Valja se okrenuti pozitivnim stranama i vidjeti što smo za tih pedesetak milijuna dobili.
Nitko nije prevaren
Za početak, dobili smo Željku Markić koja je ujedno i najveći pobjednik ove lutrije. Iz apsolutne anonimnosti, zahvaljujući pažnji desno, ali i lijevo orijentiranih medija, ova je iritantna osoba s neodoljivim šarmom Mildred Ratched, dobila ne samo kartu za izlazak iz anonimnosti već i počasno mjesto na dvoru desničara koji pod krinkom borbe za hrvatsku obitelj i tradicionalne vrijednosti već više od dva desetljeća skupljaju političke poene. I budite sigurni, ne namjerava skoro otići jer koliko god neki smatrali da su ZAgovornici prevareni, ne treba zanemariti one koji će u napadu na Zakon o životnom partnerstvu prepoznati upravo ono što htjeli od samog početka.
Naravno, neki bi mogli konstatirati kako je referendum isključivo pobjeda Željke Markić i njezinih satelita, ali to ne može biti dalje od istine. Pogledajte što smo mi, mediji, dobili u samo nekoliko tjedana.
Vama budale, nama klikovi... I budale
Dobili smo Darija Šimića i njegovu besmrtnu priču o Noinoj arci, porno popa koji objavljuje gay filmiće, Zdravko Mamić se po prvi puta u povijesti osjetio ugroženim, dobili smo najmlađu HČSP-ovku koja je u manje od sedam minuta borbu za ženska prava unazadila za 70 godina, mrtvog Tita i vječno angažiranog Isusa koji se javljaju s onu stranu i glasaju preko svojih avatara, nekoliko ostrašćenih kolumni Božidara Alića, Predraga Raosa sa suzavcem, bendove koji ne žele da se njihova glazba zloupotrebljava, bandove koji to žele, ali nikog nije briga, Severinu koja nas upozorava da "dolaze po nas", vojsku poznatih Hrvata koji se srame svoje države, pun folder ukradenih ilustracija, taj predivni osjećaj medijskog zajedništva u bojkotiranju "obiteljaša" i nekoliko lijepo snimljenih video poruka liberalni Hrvata koji ne žele, ne dopuštaju i ne mogu propustiti priliku da se izjasne o ovom pitanju, čeznutljivo gledajući u kameru dok ih u pozadini prate nježni zvuci glazbe za liftove.
Ukratko, na jednoj obali "who's who of U", a na drugoj "who's who of bu-hu". Redom magneti za klikove i naše male srećice čije vam provale s radošću donosimo.
Najbolja stvar koja se dogodila hrvatskom Facebook statusu
S druge strane, na dobitku su i korisnici Facebooka jer druga runda donosi i nove statuse vječno nabrijanih aktivista s društvenih mreža koji svakih 15 minuta osjete poriv objaviti originalnu, gotovo "kaućunkovsku" dosjetku o "ZAdrtim i ZAtucanim Hrvatinama koji promoviraju fašiZAm".
A tek oni koji su dobili još jednu priliku homoseksualnost nazvati bolešću modernog društva i ponovno se zapitati: "Ako pederima dopustimo brak, što je sljedeće? Brak čovjeka i zebre? Žene i motike? Žene, muškarca i Boga? Države i crkve?"
Pa referendum je najbolja stvar koja se dogodila hrvatskom Facebook statusu još od vremena prošle neizdržive histerije. Negdje zasigurno postoji statistika koja pokazuje osjetni porast lajkabilnosti prosječnog hrvatskog statusa. Naravno, ujedno je riječ i o pojavi kojoj iritantnošću može parirati samo YouTubeov buffering.
Da nije bilo referenduma, morali biste objaviti tko zna koji po redu citat Noama Chomskog, Richarda Dawkinsa, Charlesa Bukowskog, Paola Coelha, Sv. Tome Akvinskog ili neko drugo sranje koje ste izbunarili iz zbirke mudrih izreka. I budite sigurni da ne bi bio upola velik magnet za lajkove kao status o tome da ste šokirani, skamenjeni, unezvijereni, osupnuti i spremni odseliti u tuđinu, trbuhom za pravima; ili onaj da ste ponosni što živite u državi koja se još uvijek uspješno opire homoseksualnoj agendi, grčevito braneći jedino što vam ne mogu oduzeti - tradicionalne "vrijednosti".
Svi su dobili jedno veliko ništa
Svi su dobili ono što zaslužuju. Angažiranoj desnici trud se isplatio jer za svoje će ciljeve krvariti iako ne smiju zaboraviti da uvjerenja na samrti možete spasiti od salonskih ljevičara i nesposobne vlade, ali ne i od proteka vremena. Drugim riječima, vaša će uvjerenja umrijeti s vama ili u najgorem slučaju, s vašom djecom jer tako svijet funkcionira. Budite sigurni da je najmanje 50% naših predaka bilo spremno proliti suze, krv i znoj kako bi očuvali drevnu tradiciju liječenja vještičarenja ognjem, a danas ih je tek šačica. I uglavnom su u HČSP-u.
"Angažirana" liberalna sila, koja je uglavnom djelovala na Facebooku, lijepeći "Protiv" na svoje profilne slike, dobila je ono što je htjela - razlog da se do nemila izdrkava i prijeti odlaskom u zemlju snova. Tamo gdje je narod slobodoumniji i svi raširenih ruku čekaju lijene bitange iz zemlje gdje tridesetak lajkova na statusu znači "poduzeti nešto". I nije toliki problem ako ste bili glasni i glasali, ali ako niste - kaznite se. Ako jeste, drugi put u obzir uzmite činjenicu da aktivizam uključuje, je li, aktivnost. Vaši su obiteljski nastrojeni protivnici u krivu, ali izabrali su pravi način djelovanja. Na kiši, snijegu i vjetru. Uporni kao Jehovini svjedoci na kokainu.
Dodatno nasmijava i ova razočaranost koja ovih dana vlada društvenim mrežama. Kakva su točno bila vaša očekivanja? Da će se sve promijeniti preko noći? U zemlji u kojoj se još uvijek raspravlja o ustaškim pozdravima? Borba za ljudska prava je, najblaže rečeno, dugotrajan proces i uključuje puno više od promjene profilne slike, Severininog poziva i kilavog izlaska na referendum.
Nekima je potrebno 50 godina, ali Hrvati to mogu za samo 30 dana
I za kraj, tu je onih preostalih 70% građana. Oni koji nisu imali volje ni interesa gubiti vrijeme s koještarijama. Oni su se također pobrinuli da država koju su imali i prije ovog referenduma, ostane ista... Samo što je danas malo veća sprdačina u stranim medijima. Država s imidžem prekrasne zabiti s nešto paprenijom cijenom kave. Država u kojoj se iz nekog razloga očekuje da će većina, koja nije u stanju izboriti se ni za vlastita prava, za samo tridesetak dana nesuvislog laprdanja spoznati važnost borbe za prava homoseksualaca, odbaciti jaram tradicije i radosno poviknuti: "Prava, prava za sve!".
Za trideset dana teško ćete promijeniti pružatelja internetskih usluga, a kamoli izazvati kopernikanski obrat kod Hrvata koji savjete katoličke crkve slušaju malo dulje nego Eltona Johna.
Stoga, odjebite s razočaranim referendumskim statusima i drugi put nešto poduzmite. Imat ćete prilika. Željka će se za to pobrinuti.