Foto: vinkococe.com
KAKO javlja Narodni radio, jutros je u splitskoj bolnici nakon duge i teške bolesti preminuo Vinko Coce u 59. godini života.
Trogirski tenor završio je 13. svibnja na jedinici intenzivnog liječenja u KBC-u Split zbog teške infekcije. Iako je redovito kontaktirao s obitelji, pjevaču je zdravstveno stanje bilo ozbiljno ugroženo.
Prije dva tjedna je operiran zbog infekcije na trtici, no nakon toga stanje mu se pogoršalo i više se nije probudio. Vinko se dugo borio s pretilošću zbog čega mu je krvna slika bila loša, a uz dijabetes imao je visok tlak i probleme sa srcem. Početkom prošle godine otišao je u Slovenske toplice kako bi smršavio odrekavši se omiljene bevande i cigareta.
Pjevač je u braku sa suprugom Janjom bio pune 33 godine. Upoznao ju je dok još nije ostvario pjevačku karijeru na jednoj plesnoj zabavi. Kasnije je priznao da je bio pod tremom i da su mu se tresle noge kad je prišao Janji da je zamoli za ples.
Par nikad nije dobio dijete što im je bila dugogodišnja želja. Dvadeset su godina pokušavali obilazeći mnoge klinike i stručnjake, od Zagreba do Rima, a onda su se jednostavno pomirili s bolnom činjenicom. Vinko i Janja jedno su vrijeme čak razmišljali i o posvojenju, no od te su ideje odustali, jer pjevač nije želio da djetetov odgoj pati zbog njegove karijere. Satisfakciju su pronašli u nećacima s kojima su provodili mnoštvo vremena.
Vinko se rodio 22. prosinca 1954. godine u Trogiru. Dolazi iz jedne od najstarijih obitelji s čiovske strane današnjeg Trogira. Na njega je od rane mladosti utjecala blizina rodnog Trogira usmjeravajući ga na glazbu mediteranskog izričaja. Pjevačev glazbeni talent profesori su uočili već u osnovnoj školi. Već s petnaest godina Vinko postaje tenor u kvintetu Mali Kanti. Završava Obrtničku školu nakon čega počinje raditi u brodogradilištu.
Ipak, ni u jednom trenutku nije želio odustati od svoje najveće ljubavi - pjevanja. Prekretnica u njegovom životu dogodila se 1972. kad se priključuje klapi Trogir u kojoj ostaje sve do 1991., odnosno početka samostalne karijere.
Do tada je već postao poznat široj javnosti koja je s radošću slušala njegov glas. Coce 1983. postaje zborski tenor u profesionalnom mješovitom zboru splitskog HNK-a gdje je pjevao cjelovit operni repertoar. U to je vrijeme dobio ponudu da asistira u zboru teatra Comunale iz Firence, pa je u operi Boris Godunov pjevao s glasovitim Lucianom Pavarottijem. Klapa Trogir s radom prestaje 1995. Za vrijeme Domovinskog rata Vinko Coce zajedno sa svojim kolegama nastupa diljem Hrvatske i u inozemstvu pružajući braniteljima potporu.
Suradnja s Nenom Ninčevićem i Joškom Banovom bila je pun pogodak koja je rezultirala pjesmom "Mirno spavaj, ružo moja", objavljenom 1993. Te godine osvaja i Grand Prix na Splitskom festivalu s pjesmom "Sićaš li se, Lungomare", a iduće godine nastupa na hrvatskom izboru za pjesmu Eurovizije pjevajući "Zlato moje".
Drugi album "Mama, adio" Coce izdaje 1995. godine, a 2000. postaje članom Hrvatske glazbene unije i dobiva status slobodnog umjetnika. Te godine objavljuje treći nosač zvuka "Dalmacija, more, ja i ti", a dvije godine kasnije i četvrti album "Ane, jel'te baca". Peti album "More sinje" izdaje 2006.
Još uvijek pamti se spektakl "Ne damo te pismo naša" održan prije pet godina na Poljudu kojim je pjevač proslavio 40 godina karijere. Koncert je otvorio pjesmom "Da je meni s tobom kroz pasike" koja je obilježila početak njegove solo karijere, a na pozornici su mu se pridružili brojni kolege i prijatelji. Trogirski slavuj na Poljudu je pjevao i u kolovozu 2009. kad je održan koncert "Vinko Coce i prijatelji". Oduvijek je obožavao splitski Hajduk za kojeg je navijao, a imao je i prijateljski odnos s Torcidom koja je jučer proslavila 63. rođendan.
Pamtit ćemo ga po pjesmama "Vilo moja", "Ribari", "More li", "Mirno spavaj ružo moja", "Kada umren umotan u bilo", "Sićaš li se, Lungomare", "Dalmacijo, sve ti cvitalo", "Da je meni s tobom kroz pasike", "Dalmacija, more, ja i ti" i brojnim drugim hitovima.