Foto: Grgur Žućko/Pixsell
SLAVNI srpski glazbenik Vlada Divljan preminuo je jutros u Beču nakon duge i teške bolesti. Imao je 56 godina.
Vijest o njegovoj smrti objavila je izdavačka kuća Long play. O vremenu i mjestu pogreba naknadno će odlučiti obitelj, stoji u njihovoj objavi na Facebooku.
"On je bio najtalentiraniji glazbenik naše generacije"
Vlada Divljan rođen je u Beogradu 10. svibnja 1958. godine. Krajem sedamdesetih godina bio je član sastava Merlin i Zvuk Ulice, a od 1980. do 1984. godine frontmen Idola. Već na prvoj probi Idola Divljan je napisao "Retko te viđam sa devojkama". Uslijedili su "Pomoć, pomoć" i "Maljčiki". Idoli su radili i na Paket aranžmanu, projektu nekoliko jugoslovenskih rock glazbenika, a nakon toga objavili su "VIS Idoli", ploču sa šest novih pjesama. Divljan je bio pisac i vodeći vokal za većinu njih, a ploča je prodana u 200.000 primjeraka.
1985. godine započinje solo karijeru, a paralelno s tim bavio se i filmskom glazbom. Prvi rezultat bio je album "Tajni život A. P. Šandorova", snimljen s pijanistom Aleksandrom Šandorovim koji se dotad bavio isključivo klasičnom glazbom. Divljan je snimio i verzije pjesama Beatlesa za seriju "Čovek u beloj jakni", glazbu za "Kako je propao rokenrol", a s Giletom iz Električnog orgazma sudjelovao je u kazališnoj predstavi "Rokenrol za decu".
O svojim počecima u Idolima Divljan je svojedobno kazao: "Prva pjesma koju sam napravio za bend i koja nam je na neki način otvorila vrata bila je 'Retko te viđam sa devojkama', brzo se ispostavilo da iza reklame postoji i glazba. Idolima je prethodio bend koji se zvao Zvuk ulice u kojem smo Zdenko Kolar, bubnjar Kokan Popović i ja godinama prije toga pekli zanat. S druge strane, Srđan Šaper mi je bio tzv. najbolji prijatelj, još iz vremena gimnazije, neke od ideja koje smo u Idolima razradili vuku korjene još iz tih dana", prenosi Blic.
Idoli su se raspali nakon samo četiri godine, a Divljan je to objasnio ovako: "S jedne strane - raspali smo se zbog zamora materijala. S druge, još važnije - zbog prestanka prijateljstva. Ta naša, u početku tako inspirativna, međusobna različitost i činjenica da su neki od nas glazbenici, a neki nisu, počela nas je gušiti i sve više su izlazili na površinu različiti motivi i pogledi na svijet koje smo u međuvremenu oformili".
Od kolovoza 1991. do rujna 1997. godine živio je u Sydneyu, nakon čega se vratio u Beograd. O svoje odlasku u daleku zemlju rekao je: "Završio sam tamo slučajno, budući da sam otišao na mjesec dana, a ostao šest godina. Jedan od razloga što sam ostao je svakako i rat koji je kod nas počinjao, ali svakako ne i jedini, budući da sam na put krenuo iz romantičnih razloga. Uglavnom sam radio glazbu za kratke i dokumentarne filmove".
Od srpnja 1999. godine živio je i radio u Beču. 2006. godine osnovao je novi bend Nevladina organizacija, a 2012. snimio je "Četiri godišnja doba" sa zagrebačkim Ljetnim kinom big bandom.
Posljednjih mjeseci bio je teško bolestan, a liječio se na zaraznom odjelu bečke bolnice AKH. Krajem siječnja stanje mu se pogoršalo, ali tad je kazao da mu život nije ugrožen.
Bio je u braku sa suprugom Dinom, s kojom je dobio i dvojicu sinova, o kojima je svojedobno kazao: "Ne pokušavam od njih napraviti repliku sebe, već ih naučiti inicijalnom poštenju, da ne budu snobovi već da uvažavaju druge i vole ih ako mogu, kao i da budu dovoljno intuitivni da mogu provaliti probleme ili sumnjive ljude koji ih žele iskoristiti".
U pitanju je bio čovjek koji je zadužio glazbenu scenu regije i kojeg će se mnogi sjećati po dobru, živjeti i dalje s njegovim bezvremenskim pjesmama. Na stvaralačkom vrhuncu bio je za vrijeme ludog Novog vala, ali uvijek je pokušavao zadržati doticaj sa stvarnošću: "Odolijevao sam porocima. Mislim da je to najviše do čovjeka, ali pored sreće važno je i u kakvoj obitelji i okruženju sazrijevaš. Nisam ni ja svetac, daleko od toga, ali nikada nisam istinski tražio tu zamjenu stvarnosti. Zato je važno biti u kontaktu sa samim sobom", govorio je.