Foto: Shutterstock

VJEROJATNO se osjećate vezanim za svoja sjećanja: Na kraju krajeva, samo vi znate što se događa u vašoj glavi u i to ste potpuno sigurni.

No je li zaista tako?

Sjećanja ne moraju biti pravi pokazatelj onoga što se stvarno dogodilo, kaže poznata psihologinja Elizabeth Loftus za CNN.

Kao primjer toj tvrdnji navodi mnoge sudske slučajeve u kojima je upravo lažno sjećanje bilo presudno: Loftus kaže da na sjećanja mogu utjecati policijska ispitivanja te psihijatrijske terapije, a u eksperimentu je dokazala i da se lažna sjećanja lako mogu proizvesti.

1995. godine, Loftus je provela istraživanje nad 24 studenta i njihovim obiteljima. Tražila je od svake obitelji da joj daju tri stvarna događaja iz djetinjstva studenata, a ona je dodala i jedno lažno. Studentima je bilo rečeno da su sva četiri događaja istinita. Sedam od 24 studenata sjetili su se i lažnih događaja, a neki su čak i dodali neke svoje detalje, prenosi HRT.

Svjedočeći u mnogim sudskim slučajevima, Loftus nije mogla dokazati da blokirana sjećanja nisu prava, ali je uspjela pokazati da je moguće usaditi traumatična sjećanja koja se nisu dogodila.

Loftus također ističe i da nije potreban psihijatar kako bi nam iskrivio sjećanja: Ljudi ih mogu i sami iskriviti i to čine prilično često. Svi se mi želimo sjećati da smo malo bolji nego što u stvarnosti jesmo i to ne mora nužno biti loše, istaknula je i dodala da znanstvenici to zovu depresivni realizam jer depresivni ljudi imaju jasnija sjećanja.