Foto: Facebook/Getty Images/Guliver Image/FAH
UZ RATOVE, siromaštvo, glad, bolesti i ostale strahote, gnjaviti Boga, Isusa ili Gospu budalaštinama kao što su "daj mi snage da preskočim ovaj štap" ili "budi uz nas da pobijedimo ove druge", čini se kao prilično sebičan potez za jednog vjernika.
No, u vrijeme sportskih ogleda čak i najveći vjernici to svjesno zaboravljaju.
Blanka Vlašić na svom je profilu nedavno objavila status koji u trenutku pisanja ovog teksta ima preko 13 tisuća lajkova.
"Gospa je utješila odmah ranim jutrom za vožnje prema stadionu. Krunica me uvijek najbolje smiri. Nekoliko sati poslije, još jedno olimpijsko finale. Ni knjiga ne bi bila dovoljna da vam objasnim zašto je ovo još jedno Božje čudo. Sva Mu slava i hvala", napisala je Blanka, uvjerena da Bog i Gospa nemaju pametnijeg posla.
Izbornik Željko Babić još je jači pa je početkom godine "nejmdropao" svog "prijatelja" Isusa koji mu je pomogao na tekmi u Poljskoj.
Stara je to boljka domaćih sportaša koji su uvjereni da nadnaravne sile nemaju pametnijeg posla od gledanja Olimpijskih igara. Ipak, ono što mnogi bogobojazni osvajači medalja zaboravljaju jest da postoje jasna pravila koja oni uporno krše.
Naime, Glas Koncila još je 2008. objavio pravilnik vezan za ispravnu molitvu tijekom sportskih susreta. I ne, ne radi se o šali.
Nije božje ime igračka
"Molitva na sportskom polju ne bi trebala glasiti 'Bože, daj da pobijedim', nego bi trebala biti prožeta sadržajem poput sljedećega: 'Bože, budi mi blizu svojim Duhom, da u svome sportskom življenju i u ovoj utakmici očitujem tvoju nama darovanu ljubav po Kristovu vazmu i da, po tvojoj volji, kao pobjednik ili poražen svjedočim radost tvoje pobjede nad grijehom i smrću, kako bismo živjeli u tvome zajedništvu", stoji u Glasa Koncila uz napomenu da ova molitva vrijedi kako za sportaše, a tako i za navijače.
U nastavku navode i sljedeće: "Ako se traži isključivo pobjeda, tada je molitva zarobljena u sportskim okvirima kojima se pridaje božanski atribut. Baš su se protiv toga duha i mentaliteta kršćani u susretu s poganskim svijetom i borili".
Ne smijemo zaboraviti ni to da se s imenom Gospodina nije u redu razbacivati kako vam se sprdne. Pogotovo ne na sportskim natjecanjima jer zlato za jedne znači suze za sve ostale.
Ukratko, Željko Babić i Blanka Vlašić trebali bi ubuduće pripaziti jer ako je vjerovati "nepogrešivom" Glasu Koncila, Bog ih gleda i pizdi.