Većina ljudi u vezi pokušava pronaći ravnotežu između toga da budu stvarni i da budu najbolja verzija sebe. Žele biti iskreni, ali ne i previše ranjivi, žele priznati pogreške, ali ne i izgubiti obraz. Taj unutarnji sukob ponekad potiče čudna ponašanja, osobito kada smo napravili nešto zbog čega se osjećamo krivima.
Tada biramo načine koji zvuče iskreno, iako zapravo služe zaštiti vlastite slike, a dugoročno mogu štetiti vezi. Stoga je psiholog Mark Travers upozorio na dva toksična ponašanja u vezi koja se na prvi pogled čine bezazlenima.
Travers ovo ponašanje naziva djelomičnim priznanjem - situacijom u kojoj priznamo samo "ugodne" dijelove priče nakon pogreške. "Ljudi si često kažu da to rade kako bi izbjegli nepotrebnu dramu, ali stvarni motiv je olakšati vlastitu savjest i umanjiti emocionalnu težinu situacije. Umjesto punog priznanja, izgovaraju rečenice poput 'malo sam pretjerao' ili 'nešto je iskrsnulo', pa partner dobiva samo dio istine", objasnio je za Psychology Today.
Ovaj pristup nikome ne donosi stvarno olakšanje. Partner ostaje bez važnog dijela informacije, a osoba koja je pogriješila i dalje nosi težinu onoga što nije rekla. "S vremenom se takve sitne prešućene istine gomilaju i stvaraju emocionalnu udaljenost. Veza postaje manje sigurna, a partner počinje osjećati da nešto nedostaje, iako ne zna točno što", napominje psiholog.
Ljudi često žele ostaviti dojam da su stabilni, uspješni ili uvijek dobre volje, pa partneru dijele samo pozitivne dijelove svog života. Negativne situacije, pogreške ili slabosti drže za sebe jer se boje da bi mogli izgledati loše. Tako nastaje selektivno dijeljenje - pokazujemo ono što nas čini privlačnima, a skrivamo ono što nas čini ranjivima.
"Takvo dijeljenje može izgledati iskreno jer uključuje emocije i objašnjenja, ali ključni dijelovi ostaju neizrečeni. Partner može dobiti dojam da čuje cijelu priču, iako to nije slučaj. Kako se ovo ponavlja, veza postaje emocionalno zagušena, ali i čudno prazna. Umjesto da se osjećaju povezano, partneri počinju osjećati da razgovori zvuče kao predstava, a ne kao stvarna intimnost", zaključuje Travers.