Foto: Boris Stanić
U ČASOPISU Duga 1980. godine objavljen je članak o najpopularnijim manekenkama toga vremena. U suradnji s YugoPapirom članak prenosimo u cijelosti.
U desetljeće staroj underground enciklopediji Bore Ćosića "Miks medija" na ne osobito istaknutom mjestu piše da maneken uvijek simbolizira neku lažnu radnju. Laže da jede zalogaj naboden na viljušku kao što laže da nekoga čuje dok, reklamirajući svoj veš, samo slučajno drži telefonsku slušalicu u ruci. Tako sve postaje privid, dekor, "ukras" stvarnih okolnosti, sve samo sliči na uobičajene i unaprijed precizirane životne realnosti.
Svojevremeno, ne samo "najfotogeničnija" djevojka Engleske, nego i "najljepša", "najinteresantnija", ukratko "idealna suvremena" djevojka Jean Shrimpton, svoj neminovni izlazak iz mode protumačila je ostvarenjem svog dječjeg sna: da živi na farmi i uzgaja životinje. Zaboravila je samo da su je 1961. možda upravo na jednoj takvoj farmi kao simpatičnu lokalnu više klincezu, nego princezu,"uhvatili" za naslovnu stranu "Voguea" i veliki modni posao.
Kako i ne bi, kad je danas navodno sretna, a vjerojatno i presretna, jer konačno živi "pravi život".
Za njega je, kaže u nastavku, i rođena. Voli prirodu i životinje i više joj ništa ne treba.
Posljednji javni i poslovni uspjeh legendarna Twiggy postigla je još prije nekoliko godina kada je u anketi dva milijuna posjetitelja londonskog muzeja voštanih figura madam Tussaud, izabrana za najljepšu voštanu figuru.
A prije desetak godina osobnim primjerom sama je natjerala pola ženskog svijeta da gladuje.
U modi je bila Twiggy zvana Auschwitz-dama, grančica i štapić, a to znači: mršava, blijeda, uznemirena, bez grudi i kukova, u nekoliko riječi šaka koščica bez trunke seksepila. U međuvremenu, boreći se da ostane nezaboravna, snimila je nekoliko nezapaženih filmova i gramofonskih ploča.
Nije pomoglo ni to što je njen debitantski film režirao slavni Ken Russel, ni što je reklamna mašinerija nju i njenog anonimnog partnera Tommyja Tima, na neviđeno, proglasila nasljednicima klasičnog celuloidnog igračkog para Ginger Rogers - Fred Astaire.
Ne jamčim da je sama tako mislila i smislila, ali je izjavila:
- Najviše bih voljela zaboraviti vrijeme kad su me svi znali i istovremeno ismijavali kao najskuplju motku na svijetu. Predugo sam bila glupava djevojčica, skoro besprizorno dijete, mršava manekenka s glupom frizurom u kratkim haljinicama. Željela sam se promijeniti i uspela sam u tome. Pjevačica Twiggy, to je moje pravo - Ja.
Malo tko se više sjeća i drži do tih njenih riječi.
Istina, povremeno se bez najave i razloga pojavi u više trač, nego informativnim, rubrikama tipa "Ljudi i događaji" i "Kako slava (ne) prolazi", ali isključivo u ulozi malograđanski uzorne supruge i majke.
Val rugoba
Glavna konkurentkinja i u slavi i u zaboravu Twiggy i Jean Shrimptom Veruška, godinama samouvjereno izjavljuje:
- Bavit ću se filmom jer je to jedini način da izrazim svoje prave mogućnosti. Film je moj novi razlog življenja. Snimit ću još nekoliko filmova kao glumica, a onda ću se posvetiti režiji.
Ušteđeni novac utrošit ću za svoj redateljski debi, a nakon tog prvog uspjeha, producenti će se otimati za moje usluge.
Na muške modele za oglasne dijelove listova i časopisa, kao i za plakate i modne revije, dugo se gledalo s ironijom, podjednako i u Americi i u Europi. Muški manekeni su morali proći mučan put borbe za emancipaciju i afirmaciju u struci i u društvu.
U određenom smislu poput žena u borbi za ravnopravnost s muškarcima. Morali su redovito pristajati na male honorare, donedavno neusporedivo niže od honorara manekenki.
Pravi preokret nastao je tek početkom sedamdesetih godina, a 1972. i 1973. afirmirali su se prvi moderni manekeni zvijezde.
Tako je u SAD-u Mat Collins prvi među manekenima postigao toliku popularnost da mu se plaćalo i sto dolara po satu poziranja ili nastupanja na reviji.
Od muških manekena, više od tjelesne ljepote, zahtijeva se običnost i to ona karakteristična u kojoj i najprosječniji potrošač mora prepoznati sebe.
Dok su prije petnaestak godina najtraženiji bili stasiti i plećati manekeni s nestašnim čuperkom ili uvojkom na čelu, sad se može vidjeti kako je u modi "val rugoba" koji su šezdesetih godina najavili ćelavi, gojazni i čak izrazito smiješni modeli.
Vaše krize su vaša stvar
U jednom našem modnom listu svojevremeno, ima tome više od deset godina, od riječi do riječi je pisalo:
Ako u kazališnom svijetu postoji jedan Ljuba Tadić, ako u jugoslavenskoj književnosti postoji Ivo Andrić, ako u sportu postoji jedan Šekularac, ako u medicini postoji Isidor Papo, onda u manekenstvu nešto slično znači ime Irene Uhl.
Tamara Bakić je u drugom listu sročila dvadeset razloga da žene između 18 i 25 godina odustanu od manekenskih ambicija. Između ostalog:
Maneken mora imati najmanje srednjoškolsko obrazovanje. Mnogi imaju i fakultet. Jer, manekenski poziv nije vječan, a još gore - nikad se ne zna dokad će trajati.
Trudite se biti šarmantni. Vaše krize su vaša stvar.
Ne izigravajte zvijezdu. Maneken ne radi nikakav izuzetan posao. Ako publika primijeti i manekena, onda je to ugodno, ali ništa izuzetno.
Mnoge djevojke ne znaju kako se oblači kaput i navlače ga muški, preko glave. Ne znaju se ni češljati, šminkati, kako se držati za ruke i slično. Ipak, za dva mjeseca manekenskog tečaja, nauče toliko da ih je poslije teško prepoznati.
Ljepota Ljubljančanke Mojce Platner pismeno i usmeno je označavana savršenom i pomalo hladnom. Uz to, obavezno je išla prigodna izjava Salvadora Dalija dana prilikom otvaranje jedne njegove pariške izložbe na kojoj mu je Mojca bila domaćica:
"Vas je nemoguće prepoznati, vi ste uvijek nova žena!"
Branko Ranitović i Nikola Tanhofer su snimili dokumentarni film "Mojca", a ona sama u statusnom upitniku u listu "Čik pogodi" napisala je da ima nekada zelene, a nekada zelenkasto-smeđe oči, da su joj od različitih stvari omiljene (doba dana: popodne, boja: crna, životinja: konj, oružje: revolver, povijesno razdoblje: 19.stoljeće, režiser: Veljko Bulajić).
Isto tako, navela je da je završila Filozofski fakultet, da vozi "trijumf" i da se boji rata.
Dvije djevojke i dva citata iz novina: Duga plava kosa i velike oči, svrstale su brzo Jasnu Mihalinec u prvu garnituru jugoslavenskih manekenki...
Ime Anke Senčar širokoj televizijskoj publici ne znači ništa, ali zahvaljujući juhama koje je reklamirala na malom ekranu, lijepu Slovenku mnogi znaju samo po imenu - "Maggi", pa je tako i oslovljavaju na ulici.
Ni tada ozbiljni "NIN" nije mogao proći bez usluga prvoligaških manekenki, pa je oformio i ovlastio autoritativnu selekcijsku komisiju: Tamara Bakić, Nuša Marović i Irena Uhl, da izaberu najelegantnije Jugoslavene.
Tako su u muškoj konkurenciji prvi ljudi od ukusa bili Aleksandar Joksimović, Koča Popović i Perica Slovenski, a u ženskoj Ana Karić i Ksenija Urličić.
Žrtve stabilizacijskih mjera.
Manekeni odavno nisu ono što su bili.
Na ulicama je neusporedivo više lijepog i elegantnog svijeta, nego na modnim pistama. Zato ovo sve sliči na sentimentalne i u velikoj mjeri podgrijane uspomene na jedno mnogo skromnije vrijeme kada se nakon skoro propisanih uzornih duša, naprosto vapilo za uzornim tijelima, po mogućnosti obloženim odgovarajućim krpicama.
Zato kod nas, razumljivo, nikada nisu palile nikakve ženske grančice ili "štapići" nego sve od reda ispravno oblikovane žene.
Uostalom, kolač "medenjak" je i bio jedan od ravnopravnih simbola, te zbog mnogo čega, prijelazne epohe.
I najljepša naša, a jedne godine druga svjetska ljepotica Nikica Marinović, bila je manekenka.
Druga važna stvar je da je domaće manekenstvo, za razliku od svjetskog, od početka bila priznata disciplina za dokazivanje metropolskih i provincijskih muškarčina.
Maneken Duško Karuović je u "Bazaru" vodio rubriku "Modni vremeplov", kritičku modnu retrospektivu Kluba poznatih, a i dan-danas jedan sveučilišni nastavnik, bježeći od relativne anonimnosti koju mu je donijela priroda novog posla, često značajno prošeta kafićem "Madera", ne bi li prisutne podsjetio da je u svojim najboljim godinama bio prvi beogradski maneken.
U ovom trenutku sve manekenske potrebe u Beogradu gotovo u cijelosti podmiruju jedan ljekar sa suprugom, Ljiljana Tica, Ljiljana Perović i Đoka "Kortina", u povremenoj suradnji s nekolicinom prijatelja i prolaznih pridošlica.
A i oni sami su, vidi se na njima i oko njih, prva ozbiljna žrtva stabilizacijskih mjera.
U ekskluzivnoj izjavi jedan čuveni maneken mi je rekao da njegov "radni dan" trenutno izgleda ovako: ustaje u podne, odlazi u kafić "Papagaj", zatim u kafić "Sunce" i vraća se kući na obavezni popodnevni odmor.
Navečer, nakon višesatnih priprema, odlazi u Klub književnika.
Amateri protiv profesionalaca
Na početku je rečeno da je i u bijelom svijetu došlo do manekenske smjene generacija. Jedan filozof je nove zahtjeve estetike tijela sumirao riječima:
"Ona je seksi i veoma zemaljska."
S novim zahtjevima došle su i nove junakinje modnih pista.
Margaux Hemingway, kao "vesela i zdrava američka djevojka", Cheryl Tiegs, koja "potiče iz srca američke provincije i koja se odlikuje prirodnim i zdravim izgledom" i koja je prošle godine kao poželjna ličnost nadmoćno pobijedila u velikoj ljetnoj anketi: S kim biste najradije proveli ljeto?
Zatim Farrah Fawcett, koja, ako ništa drugo, ima lijepu i zdravu kosu i isto takve zube i "Amerikanka čistog lica i bakrene kose koja dopire do struka" i zaručnica Micka Jaggera, Jerry Hall.
Za Talijanku Adrijanu Konstantini kažu da ima najljepše oči na svijetu, a ona sama u samoobrani je "vrlo skromna" i samosažaljiva.
Sve se mijenja, ostaje samo hollywoodski dizajner Blackwell.
O njemu nitko ništa ne bi znao da nije njegove čuvene liste "najgore odjevenih" još čuvenijih žena svijeta koju već dvadeset godina neprekidno objavljuje u najpoznatijim modnim tiskovinama svijeta.
Tako su najslavniji desetljećima besplatno šetali i amaterski se "manekenirali" tom Blackwellovom modnom pistom.
Sad više nisu tako naivni, slavni amateri u honorarima daleko premašuju profesionalne manekene.
I kod nas je dosta davno uvedena ta svjetska praksa i legendarna televizijska emisija "Obraz uz obraz", dugo je bila samo spektakularni paravan za modne revije Ace Joksimovića.
Međutim, nije sve sprovođeno na ilegalan način i vremenom nijedan tv spot nije mogao proći bez neke "zaprške" ili "vegete" iz Kluba poznatih.
U svijetu, reklama popularnim ličnostima donosi neusporedivo više prihoda od njihove osnovne djelatnosti.
Tenisač Bjorn Borg, na primjer, samo zato što se smišljeno oblači dobiva godišnje više od pola milijuna dolara, a pored sportaša, glumaca i pjevača, svijetu reklame sve teže odolijevaju i, na izgled, ozbiljniji, mirni i povučeni umjetnici.
Pisci Frederick Forsyth i Truman Capote su manekeni za satove, odnosno odijela, a slavni violinist Yehudi Menuhin godinama reklamira fotoaparate!?
Napisao: Milomir Marić (Duga, 1980.)
Podsjećamo, Index u suradnji s YugoPapirom svakog ponedjeljka predstavlja najbolje iz prošlosti. Usporedite što se otad promijenilo, prisjetite se kako se nekad živjelo ili, ako ste nešto mlađi, kako su se zabavljali vaši roditelji.