Gasi se Blog.hr. Na stranici se pojavila obavijest da se domena gasi 1. ožujka, a korisnici su upozoreni da na vrijeme skinu sadržaj koji su tamo objavljivali, prije nego nestane.
Blog.hr nastao je 2004. godine, začetnik je Dario Markuš. 2007. kupila ga je Nova TV.
Mnogi korisnici gašenje Blog.hr-a doživljavaju kao konačan i bolan prekid. "I do mene su doprli glasi, Bože dragi, da se spremaš ugasiti svitlo i nestati u ropotarnici povijesti. Svojevoljno i svjesno se eutanazirati. Spaliti sve riječi i godine, sve pjesme i osmijehe, sva veselja i radosti, sve tragove života svoga. I tek tako skončati u dimu i pepelu. I uzalud se pitam, zašto i zar baš mora tako?", piše jedan korisnik.
Drugi dodaje kako ovo nije samo tehnička promjena, "nego kraj jednog posebnog razdoblja. Na ovom mjestu smo pisali, dijelili misli, radost, tuge i male komadiće svog života". Dojam iznenadnog kraja sažet je u komentaru: "Ne može vas čovjek ni malo ostaviti same, a da pri povratku ne naiđe na neku apokalipsu...".
Blogeri se prisjećaju i svojih početaka te važnosti koju je platforma imala u njihovim životima. "Početkom 2008. godine pokucala sam na vrata bloga. Nečujno, pomalo nesigurno, ali s dubokom potrebom da negdje ostavim tragove svojih dana i noći. Došla sam pisati priče svog života - da ih ukradem zaboravu", navodi jedna korisnica.
Drugi ističu kako su na platformi stekli i praktična znanja: "Blog nam je pružio mnoge lijepe trenutke. Puno smo naučili o HTML-u i CSS-u. Bilo je više lijepih trenutaka nego onih ružnih. Zahvaljujući blogu ja sam zavolio pisanje, koje nikada nisam volio u školi". Nostalgično se prisjećaju "dobrih starih vremena", opisujući platformu kao "hranu za misli", "visokooktansko intelektualno gorivo" i "gnijezdo dobre riječi".
Osim kao mjesto za pisanje, Blog.hr je mnogima bio i prostor za stvaranje zajednice i prijateljstava. "Za sve ove godine, shvatio sam da je tu bilo i doktora, novinara, glazbenika, ljudi različitih profila, manje ili više poznatih, koji su se skrivali iza nekih drugih imena i naziva. Svi su imali svoje razloge zašto su tu i zašto pišu", objašnjava jedan bloger. Mnogi ističu da su im poznanstva s bloga obogatila život.
"Donijelo mi je to moje bloganje u život mnoge drage ljude s kojima sam još u kontaktu, a s onima s kojima više nisam, uvijek kad ih sretnem, osjetim toplinu pri duši", piše jedna korisnica. U tom duhu, mnogi se opraštaju od cijele zajednice: "Hoćemo li se ponovo susresti negdje u ovom virtualnom svijetu, ne možemo biti sigurni i nije posebno važno. Osobno mi je samo važno da vas sve, ali baš sve blogere koje sam pratila i koje nisam, na kraju ovog našeg dugogodišnjeg virtualnog putovanja pozdravim i zaželim svako dobro".
U oproštajnim porukama prevladavaju riječi zahvale i dobre želje. "Hvala svima koji su došli na moj blog. Hvala svima koji su me nesebično učili pisanju. Svima želim zdravlje, sreću i uspjeh u onome što rade", poručuje jedna autorica.
Neki prihvaćaju kraj s razumijevanjem: "Vijest nije dobra, ali je treba primiti s razumijevanjem. Treba znati reći: DOSTA! Trebamo prihvatiti da je vrijeme učinilo svoje". Poruke su često kratke i dirljive, poput "Bilo je lijepo dok je trajalo... hvala svima na posjetama, lijepim komentarima i druženju". Cijelu situaciju možda najbolje sažima filozofska misao jednog korisnika: "Stalna je samo promjena. Život je kretanje. Stagnacija zapravo ne postoji".