DAVID FINCHER se vratio! Jedan od najtalentiranijih autora novog Hollywooda, tvorac legendarnih "Sedam" i "Kluba boraca", nakon deset relativno sušnih godina opet ima uistinu fantastičan film. Riječ je, naravno, o "Društvenoj mreži", priči o tvorcu Facebooka koju smo imali priliku pogledati dan prije američke premijere.
Mark Zuckerberg danas je najmlađi milijarder na svijetu i najbogatiji čovjek u informatičkoj industriji. S manje novca od njega raspolažu čak i Steve Jobs i Bill Gates, "alfe i omege" Applea i Microsofta. Da je Zuckerberg računalni genije i da su pred njim velike stvari, znalo se još otkad je bio dijete. Međutim, u njegovim harvardskim danima Zuckerberg je bio obični šmokljan, željan pažnje (posebno od strane nježnijeg spola), nezgrapan u društvenim odnosima i svjestan da mu je okolina, čak i u najelitnijem američkom sveučilištu, intelektualno inferiorna.
"Ne želim prijatelje"
Tako su ga barem oslikali Fincher i njegov scenarist Aaron Sorkin, televizijski superstar ("Zapadno krilo", "Studio 60 na Sunsetu") koji pokazuje da se izvrsno nosi s tranzicijom na veliki ekran. Prva scena u "Društvenoj mreži" najbolja je reklama za Fincherovu i Sorkinovu virtuoznost, dijalog između Zuckerberga i njegove cure (koja će do kraja scene postati bivša cura) napisan je i izrežiran savršeno. "Ne želim prijatelje", jedna je od rečenica koju Zuckerberg izgovara u spomenutom dijalogu i koja je divan primjer ironije kakvom je Fincher protkao cijeli film.
Izumitelj Facebooka ne želi prijatelje? Čovjeka s 500 milijuna prijatelja (barem virtualnih) ne zanima prijateljstvo? Istina je da Zuckerberga kakvog nam prikazuju Sorkin i Fincher zanima isključivo osobni probitak. Zuckerberg iz "Društvene mreže" neće prezati od toga da ukrade ideju na kojoj je izgradio svoj poslovni imperij, niti od toga da najboljem (i vjerojatno jedinom) prijatelju Eduardo Saverinu, suosnivaču Facebooka, zabije nož u leđa i izbaci ga iz kompanije.
Zuckerberg nije negativac
Koliko je "Društvena mreža" doista istinita i je li Zuckerberg doista takav gad ( "Ti nisi šupak. Samo se jako trudiš to biti", reći će mu u jednom trenutku njegova odvjetnica) pitanja su oko kojih je u danima prije premijere internetska zajednica podijeljena. No, kad pogledate film shvatit ćete da to uopće nije bitno. "Društvena mreža" najavljena je kao uradak u kojem je tvorac Facebooka prikazan kao Sotona osobno. To nije istina.
I to ne zbog svojevrsnog "razrješenja grijeha" kojeg je dobio u zadnjoj sceni filma, već zbog svega onoga što se dogodilo prije nje. Mark Zuckerberg u "Društvenoj mreži" slika je i prilika gotovo svakog uspješnog poduzetnika. Neki njegovi potezi možda nisu na pravoj strani moralnog kompasa, ali to ga ne čini negativcem. Nitko ne voli samoživog genijalca koji hoda naokolo dijeleći vizitke s natpisom "I'm CEO, bitch!" ("Ja sam direktor, kujo!"), ali Zuckerberg od vas i ne traži da ga volite. Samo da popušite njegov proizvod. I maksimalno će se angažirati kako bi se to ostvarilo.
Uostalom, nemoguće je ne uočiti ironiju priče o nastanku Facebooka. Najpopularniju društvenu mrežu na svijetu, uvjerava nas Fincherov film, stvorio je potpuni društveni izopćenik. Mark Zuckerberg na svom kampusu nije bio nimalo omiljen. Štoviše, bio je ozloglašen. Pa je, u svom nastojanju da ga okolina prihvati, natjerao njih da se prilagode njemu. Stvorio je stvarni svijet u virtualnom okruženju, pokazavši time da zapravo razumije dinamiku društvenih odnosa puno bolje od "popularnih" klinaca koji su ga izopćili. I koji danas ne mogu živjeti bez njegovog izuma. Zbog toga, uostalom, "Društvena mreža" i jest film godine.