U CENTRU Beograda održan je performans pod nazivom Studija jednog zagrljaja pulskog umjetnika Igora Zenzerovića.
Zenzerović i beogradska performerica Nataša Milojević, koju je dan prije toga prvi put sreo, u nedjelju u 14 sati i jednu minutu zagrlili su se, a zagrljaj je trajao 23 sata i 59 minuta.
"Oni su kontaktirali nas 5 djevojaka da vide koja bi htjela sudjelovati, a pristala samo ja i još jedna djevojka. S obzirom na to da je ona morala otputovati, ostala sam ja", ispričala je Nataša za Blic o tome kako je došlo do suradnje.
"Lajtmotiv svega ovoga je neka nada, nada da nešto što nije mračno i teško može potrajati. Gledam svoj rad u posljednjih 10 godina i sve što izlazi je užasno crno, tako da mi je trebalo nešto što ima svijetlu točku, što daje nadu da će se nešto možda promijeniti", dodala je i naglasila se joj se čini da su dojmovi građana bili izuzetno pozitivni.
Nisu se odvajali cijelu noć
"Ono što sam primijetila jest da je većina zapravo shvatila da se radi o performansu, ali malo njih je zastalo, osim fotografirati. Ja bih im poručila da je cilj performansa baš ono što oni sami zaključe, a moj osobni cilj je da uspijemo i dokažemo da zagrljaj može trajati i biti cilj sam po sebi, zbog toga što smo se užasno udaljili i što smo postali asocijalni i jako sebični. Lijep je taj trenutak gdje se ti nekome zaista i iskreno posvetiš, je li u pitanju zagrljaj, priča, dodir, i da se ne razmišlja o tome kako vrijeme prolazi i da žurimo napraviti nešto za sebe, već da samo napravimo nešto za drugog", zaključila je.
Unatoč hladnoći i gladi, nisu se odvajali cijelu noć. "Nema svakodnevnih potreba, ovo nije svakodnevna akcija, tako da odlažemo sve što možemo. Hrane nas prijatelji, donose nam i čokolade, a san ćemo nadoknaditi sljedećih 12 sati od završetka performansa", rekao je Zenzerović.