Trikovi kojima se koriste znanstvenici dobro su poznati svakom školskom djetetu. U više slučajeva, znanstvenici su "optuženi" da su "prepisali" nečiji rad.
Kada su ih urednici nazvali i pitali kako se to moglo dogoditi, autori su priznali da su članci koje su pokušali objaviti gotovo identične verzije već prije objavljenog materijala.
I drugi trik kojim se služe dobro je poznat: isti se članak objavljuje u različitim znanstvenim časopisima.
Istraživanje provedeno prošle godine u časopisima koji se bave oftalmologijom pokazalo je da su najmanje 1,5 posto svih objavljenih članaka duplikati.
Čini se da su se neki znanstvenici i tu usavršili: otkriveno je tako da su dva identična članka objavljena čak pet puta.
Kao jedan od uočenih problema u istraživanju se ističe i sukob interesa. Jedan je list, na primjer, objavio članak o pasivnom pušenju čiji su autori "zaboravili" spomenuti da su za istraživanje potrebno za taj članak novac dobili od duhanske industrije.
Izvješće postaje još ozbiljnije u slučajevima u kojima je prevara uključivala i medicinska liječenja, poput slučaja kada su za određeno istraživanje uzorci krvi uzimani od zdravih beba.
U izvješću se navodi i primjer pokušaja nagovaranja urednika da objavi članak: anoniman glas kazao je uredniku da će u slučaju da on objavi taj članak, kupiti tisuću primjeraka novina i urednika odvesti na večeru u restoran po njegovu izboru.
Urednici znanstvenih časopisa ističu kako žele formalizirati etička pravila, prema kojima bi se i znanstvenici i novinari i urednici trebali ponašati.