Igrali smo GTA VI. Teško je naći riječi za ono što smo vidjeli
Sadržaj nastao u suradnji s: Big Bang
Izlazak GTA VI teško je usporediti s bilo kojim drugim događajem u svijetu zabave. Rijetko (ako ikad) film, serija ili glazbeni album izaziva toliko iščekivanja kao novi nastavak Rockstarove legendarne franšize. Milijuni igrača godinama su analizirali trailere, proučavali svaki kadar i tražili najsitnije tragove o tome što ih čeka.
I nije ni čudo. Od izlaska GTA V prošlo je više od 13 godina. U međuvremenu su se promijenile generacije konzola, tehnologija je napravila ogroman korak naprijed, a očekivanja narasla do nezamislivih razmjera. GTA VI odavno više nije samo nova igra, nego globalni fenomen koji je napokon stigao u ruke igrača.
Odrastao sam uz GTA
GTA me prati gotovo cijeli gaming život. Kao dječak igrao sam prva dva nastavka, koji su mi tada bili u najmanju ruku neobični. Mogućnost da ukradeš automobil, ignoriraš zadatke i radiš što te volja. U vrijeme kada su igre uglavnom imale jasna pravila i ciljeve, GTA je djelovao kao nešto s drugog planeta. A i perspektiva igre bila je takva.
A onda je 2001. stigao GTA III i promijenio sve. Danas njegova grafika izgleda gotovo smiješno. Likovi imaju uglate glave, automobili izgledaju kao kutije na kotačima, ali početkom 2000-ih taj je trodimenzionalni svijet djelovao nevjerojatno stvarno. Mogao si sjesti u bilo koji automobil, voziti se gradom, slušati radio ili jednostavno istraživati. Nikad prije nisam igrao ništa slično.
Kasnije su stigli Vice City, San Andreas, GTA IV i naposljetku GTA V. Svaki je na svoj način pomicao granice. Trinaest godina nakon posljednjeg nastavka konačno je stigao GTA VI i, naravno, nisam namjeravao propustiti priliku da ga zaigram čim izađe.
Pripreme su počele desetak dana ranije
Odlučio sam se za iznimno zahtjevan zadatak: zaigrati GTA VI čim postane dostupan i već nekoliko sati kasnije podijeliti prve dojmove. Nije lako, znam. Ali netko mora i to.
Samo što se za ovako važan zadatak trebalo dobro pripremiti. Nisam htio riskirati da me u prvim minutama igranja ometaju loš zvuk, sporo preuzimanje igre ili bilo kakvi drugi tehnički problemi. Ako sam već čekao više od desetljeća na novi GTA, red je da ga dočekam kako treba.
Prvi korak bio je pripremiti dnevni boravak za višesatni boravak u Vice Cityju. PlayStation 5 i veliki televizor već sam imao, ali zaključio sam da cijelom iskustvu nedostaje još nešto. Dobar zvuk. Jer ako ću već juriti ulicama Vice Cityja, slušati radijske postaje i uživati u atmosferi Leonide, želim da sve to zvuči što bolje.
Doduše, objasniti supruzi zašto odraslom čovjeku, ocu dvoje djece, treba novi soundbar kako bi mogao igrati igru pokazalo se nešto zahtjevnijim zadatkom. Argument da GTA VI izlazi nakon 13 godina nije naišao na razumijevanje kakvom sam se nadao. A odgovor na pitanje kad točno planiram igrati još visi u zraku.
Uglavnom, u Big Bangu sam kupio Hisense soundbar za koji mi je AI obećao da predstavlja dobar omjer cijene i kvalitete. Nije pogriješio.
Preostalo je još riješiti najvažniju stvar: samu igru.
Zahvaljujući Big Bangu, koji mi je omogućio testiranje GTA VI, digitalni primjerak igre dobio sam unaprijed kako bih ga mogao instalirati na konzolu i izbjeći višesatno preuzimanje na dan izlaska. Jer nakon toliko godina čekanja, posljednje što želite jest gledati traku koja pokazuje da je preuzeto 37 posto igre.
Sve je, dakle, bilo spremno. Televizor, konzola, novi soundbar i instalirana igra. Trebalo je još samo dočekati ponoć.
A tu sam naišao na prvi ozbiljan problem.
Naime, kao ocu dvoje male djece, ostati budan do ponoći pokazalo mi se kao znatno veći izazov nego što sam očekivao. Nekad je ponoć bila vrijeme kada večer tek počinje. Danas je to doba noći u kojem se, ako imam sreće, već nekoliko sati spava.
Ipak, nakon 13 godina čekanja, bilo bi neugodno i neodgovorno zaspati pola sata prije izlaska igre. Vrijeme sam kratio serijama. Zadnji put sam se ovako borio da ostanem budan valjda kad sam kao dijete čekao Djeda Božićnjaka.
A onda je napokon stigao 19. studenoga.
Prvi dojmovi: Je li GTA VI opravdao očekivanja?
Prvo, jako je teško izdvojiti samo nekoliko misli o GTA VI. Ne zato što se nema što za reći, nego zato što je dojmova toliko da je teško odlučiti odakle početi. A pritom ne želim baš ništa spojlati.
Igra počinje uvodnom animacijom i već u nekoliko minuta o Jasonu i Luciji saznajemo više nego što su nam otkrili u posljednjih nekoliko godina. Od toga kako su se upoznali pa nadalje. Ukratko, čeka nas prilično luda priča. Ali nemojmo više o tome.
Krenimo od onoga što se odmah primijeti. GTA VI grafički je prekrasna igra. Svijet je šaren, bogat, nevjerojatno detaljan i, potpuno očekivano, pun života. Vice City i njegova okolica izgledaju spektakularno, a posebno impresionira način na koji se izmjenjuju različiti dijelovi grada, svjetla, promet i atmosfera.
Ipak, nije baš sve savršeno. Kod animacija se i dalje povremeno osjeti da je riječ o videoigri. Kretnje likova, a posebno sitne animacije poput gestikulacije rukama, jedenja i slične svakodnevne radnje, ponekad djeluju neprirodno. Meni to nije nimalo smetalo, ali nekoga tko je upravo u tom segmentu očekivao velik iskorak moglo bi malo razočarati.
Grad koji živi i kad vi ne radite ništa
GTA VI u osnovi koristi provjerenu formulu. Radi ono što je serijal radio još od GTA III: pruža nam velik, otvoren svijet u kojem možemo raditi gotovo što god poželimo. Samo što je Rockstar tu formulu ponovno podigao na višu razinu.
Kao što je GTA III davne 2001. predstavljao revoluciju u prikazu trodimenzionalnog otvorenog svijeta, GTA VI pokušava napraviti nešto slično za današnju generaciju igrača. I čini se da će u tome uspjeti.
Ono što posebno impresionira gotovo je nevjerojatna opsjednutost detaljima. Rockstar nam je tu svoju filozofiju već demonstrirao u Red Dead Redemptionu 2 iz davne 2018. godine. Tamo je ta opsjednutost ponekad graničila s pretjerivanjem, a GTA VI u mnogočemu odlazi još korak dalje.
Nekoliko sati igranja neugodno je malo da bismo uopće zagrebli ispod površine svega što igra nudi. Ali sasvim je dovoljno da shvatimo kakav nas svijet čeka. Grad u kojem se neprestano nešto događa, neovisno o nama, i u kojem čak i najjednostavnija situacija može krenuti potpuno neočekivanim smjerom.
Evo samo jednog primjera: zamislite da ste upravo izveli pljačku, policija vam je za petama, sve ide prema planu i već se vidite na sigurnom. A onda tijekom bijega zapnete u prometnoj gužvi. Da, običnoj prometnoj gužvi. Vaš pomno osmišljeni kriminalni pothvat može propasti zbog istog problema koji vas svakog jutra živcira na putu do posla.
Upravo su takve situacije ono što GTA čini posebnim.
A promet je priča za sebe. Ceste izgledaju fantastično, posebno noću, kada svjetla automobila, reklame i rasvjeta stvaraju atmosferu pravog velegrada. Vozila su iznimno raznolika, od običnih gradskih automobila i dostavnih vozila do luksuznih jurilica, motocikala i svega ostalog što biste očekivali na ulicama grada inspiriranog Miamijem.
Vice City nije samo lijepa kulisa za misije. On je jedan od glavnih likova ove igre.
Borba je zabavna, ali imam i nekoliko zamjerki
A što je s onim zbog čega će mnogi provesti sate i sate pred ekranom? Napucavanjem, jurnjavom, pljačkama i izazivanjem općeg kaosa?
Tu je Rockstar uglavnom ostao vjeran onome što najbolje zna.
Borba je zadržala jednostavnost ranijih nastavaka. Brza je, dinamična i vrlo zabavna, a svijet oko vas reagira na ono što radite. Pucnjave nisu samo razmjena metaka s protivnicima. Tu su jurnjave cestama, morem i zrakom, šuljanje, skrivanje, taktiziranje ili, što će mnogima vjerojatno biti najdraže, jednostavno glumljenje Ramba.
Ipak, upravo tu imam i jednu od prvih zamjerki.
Moj je dojam da je borba ponekad prejednostavna i previše arkadna. Primjerice, tijekom pucnjave relativno lako možete jednostavno dotrčati do protivnika i udariti ga šakom. Zabavno? Svakako. Ali volio bih da takve situacije nose nešto veći rizik.
Slično vrijedi i za ponašanje neprijatelja. Ponekad djeluju iznenađujuće neinteligentno. Umjesto da vas pokušaju izmamiti iz zaklona ili taktički okružiti, znaju jedan za drugim ulaziti u prostoriju u kojoj ih čekate. Nije baš najpametniji način obračuna s naoružanim kriminalcem.
Volio bih da je u tim trenucima borba malo zahtjevnija i taktičnija. Naravno, GTA nikada nije ni pokušavao biti vojna simulacija, ali od igre koja u toliko drugih segmenata pomiče granice očekivao sam nešto više i na ovom području.
Svaka misija mali je filmski spektakl
Teško je odlučiti što je najbolje u GTA VI. Je li to priča, jesu li to likovi, grafika, napucavanje, jurnjava ili nevjerojatna sloboda koju igra pruža?
Ako baš moram izdvojiti jednu stvar, rekao bih da je to Rockstarova sposobnost da od gotovo svake misije napravi mali filmski spektakl.
I pritom ne mislim samo na glavne zadatke koji guraju priču naprijed. Sporedne misije nisu tek usputne aktivnosti koje odrađujete radi novca ili iskustva. One imaju svoje likove, zaplete, neočekivane situacije i često vrlo zabavne rasplete.
Upravo zato teško je prestati igrati. Krenete obaviti nešto naizgled jednostavno, upoznate zanimljivog lika, dogodi se nešto potpuno neočekivano i odjednom vas više ne zanima samo nagrada za završenu misiju. Želite saznati što će se dalje dogoditi.
Rockstar je tu oduvijek bio iznimno dobar, a GTA VI pokazuje koliko se ta formula može usavršiti.
Igra vas neprestano navodi da krenete još malo dalje. Da odigrate još jednu misiju, istražite još jednu ulicu ili jednostavno vidite što se događa iza sljedećeg ugla.
Može li igra biti toliko dobra da to postane problem?
GTA VI nudi nevjerojatnu količinu sadržaja. Gotovo sve što biste poželjeli raditi u jednom virtualnom gradu, ovdje je na neki način moguće.
I tu dolazim do jedne pomalo neobične bojazni. Naime, igra je toliko bogata različitim aktivnostima, mogućnostima i sitnicama da se pitam može li sve to u nekom trenutku postati pomalo naporno. Uređivanje izgleda, biranje odjeće i obuće, brijanje, vježbanje, trčanje, teretana i bezbroj drugih aktivnosti svakako pridonose osjećaju da se nalazite u stvarnom, živom svijetu.
Ali za bojanje zidova, biranje odjeće, brijanje i odlazak u teretanu ipak imamo i dobri stari stvarni život. Osobno od videoigre ponekad želim upravo pobjeći od takvih stvari, a ne dobiti njihov još detaljniji digitalni prikaz.
Naravno, nitko vas ne tjera da se bavite baš svakom sitnicom koju igra nudi. Upravo je sloboda izbora jedna od najvećih prednosti GTA serijala. Ali pomalo je paradoksalno da bi jedna od rijetkih zamjerki igri mogla biti upravo to što nudi gotovo previše svega.
Je li vrijedilo čekati 13 godina?
Nakon prvih nekoliko sati moj je odgovor prilično jednostavan: jest.
GTA VI nije odbacio formulu koja je proslavila serijal. I dalje je to igra u kojoj kradete automobile, bježite policiji, upoznajete živopisne likove i upadate u situacije koje se vrlo brzo pretvaraju u potpuni kaos.
Ali gotovo sve ono što je GTA dosad radio, ovdje djeluje veće, bogatije i razrađenije.
Naravno, postoje zamjerke, neke koje smo primijetili u par sati igranja tu smo i naveli. No zasad ništa od toga nije mi ozbiljnije pokvarilo doživljaj.
Rockstar je još jednom pokazao zašto se izlazak novog GTA ne doživljava kao izlazak bilo koje druge videoigre. Podigao je letvicu i postavio standarde koje će konkurencija teško pratiti.
A ono što me možda najviše veseli jest činjenica da sam nakon svih tih godina čekanja i nekoliko sati igranja tek zagrebao površinu onoga što GTA VI nudi. GTA VI, kao i velik izbor gaming opreme, konzola, televizora i dodataka za igranje, možete pronaći u Big Bangu, gdje su brojni proizvodi dostupni i po sniženim cijenama.
Sponzorirani sadržaj donose Index i Big Bang u skladu s najvišim profesionalnim standardima.