JEDNA od stvari koje se iz godine u godinu ponavljaju, a vezane su za Advent u Zagrebu, svakako su i naricanja oko previsokih cijena hrane.
I ako vam je nebitno hoćete li nakon svega doznati nešto više od zaključka "ako vam je preskupo, ne trošite", slobodno nastavite s čitanjem. Ako ne, bilo mi je drago.
Skupo je, ali moglo bi biti skuplje
Dakle, mi smo, kao što ste mogli pročitati u ranijoj reportaži, proveli čitav dan obilazeći kućice po Adventu. Da vam što jasnije dočaramo cijene, odredili smo 500 kn kao cifru po kojoj ćemo se ravnati. 500 kn bilo nam je dovoljno za 10 kućica. Na njih devet smo uzeli po jedno jelo, na jednoj smo probali čak tri jela. Dakle 13 jela smo platili 500 kn (i ne, nismo imali popuste).
Zaključak? Stiže.
Uglavnom, donekle je razumljiva reakcija onih koji smatraju da je cijena koja se kreće između 30 i 40 kuna za pecivo s kobasicom i senfom, previsoka. Objektivno gledajući, to je uistinu prevelik iznos za nešto toliko obično i budimo realni - bezvezno.
S druge strane su oni koji će visoke cijene opravdati troškovima i nakon razgovora s nekim od vlasnika, jasno nam je koliko je teško pomiriti troškove i cijenu porcije. Tu su, naravno, i oni koji smatraju da nitko od posjetitelja Adventa nije prisiljen kupovati ono što smatra preskupim. Na kraju krajeva, grad je prepun pekarnica u kojima za daleko manji iznos možete brzinski utažiti glad.
Međutim, istina je ponovo negdje u sredini i uz vrlo malo traganja moguće je pronaći daleko bolji izbor za isti novac. Naravno, taj iznos i dalje možete smatrati previsokim, ali baš kao što i neki od nas nikada neće ulaziti u luksuzne restorane i naručivati hrskave sipice na aioliju, tako bi neki mogli zaključiti da ne namjeravaju trošiti svoj teško zarađeni novac na "adventsko preseravanje".
Jeste li za kobasicu sa senfom ili s pričom?
Osim toga, neki od nas žele samo porciju običnih fritula u plastičnoj čaši i možda ne žele da se oko kobasica rade predstave i da ih se iz tko zna kojeg razloga pretvara u egzotične specijalitete.
Ne žele da andouille kobasica iz slow cookera počiva na pjenici od mrkve i celera dok senf sa chablisom i crnim tartufima decentno miluje brioche pecivo tostirano na drvenom ugljenu od Quebracho Blanco drveta.
Drugim riječima, ne žele priču koja traje kao sva tri nastavka Gospodara prstenova, žele samo kobasicu između dvije šnite kruha, žele lokati dok ne prestanu osjećati hladnoću, opaliti par selfija i otići doma.
Prošetajte, ionako ste u šetnji
U isto vrijeme, ako ste zahtjevniji, ne želite bacati pedesetak kuna na nešto u što je uložen minimalan trud ako samo malo dalje za isti ili manji iznos možete pronaći nešto daleko bolje, ukusnije ili zanimljivije.
Na kraju dana sve je na vama, ali i vašoj volji da se malo potrudite i kvalitetno istražite ponudu tako da "ublažite udarac" iznosa koji ste potrošili. Ako je to nešto što vam je, naravno, bitno.
Primjerice, na Trgu bana Josipa Jelačića ne postoji previše kućica i jedna od dvije na koje ćete naići na i oko Trga imaju klasičnu "kobasičarsku" ponudu koja vam nudi očekivani meni za otprilike četrdesetak kuna. Dakle, za 40 kuna možete dobiti kobasicu sa sirom, pecivo i senf, ali samo malo dalje, na Europskom trgu, pronaći ćete Marčetu koja u ponudi ima nešto drugačije - kvalitetnu istarsku kobasicu u tortilji za 38 kuna.
Nedaleko od Trga su čak dvije lokacije Fuliranja (na Strossu i pored Esplanade u, recimo to tako, light verziji), koje je svake godine centralni dio gastro ponude Adventa i jedino bitno mjesto za one koji traže nešto egzotičnije.
Nije ovo saborska menza
I ponovo, neprestano ponavljati da su cijene na Fuliranju previsoke već je prilično zamorna praksa jer u ovoj fazi već svi dobro znamo kakva je ponuda, s kojim ciljem tamo idete i situacija se neće promijeniti dok god svi uključeni ne zaključe da im se ovakva situacija ne isplati.
Da, neki od nas neće biti spremni plaćati "dekonstrukciju sarme", tko zna koliko varijanti pulled porka ili fusion specijalitete i to je potpuno u redu, ali dovoljan broj očito je spreman i na njih će se ovakvi događaji koncentrirati. Ovo nije niti supermarket u kojem se opravdano možemo iščuđavati nad suludim cijenama namirnica niti saborska menza u koju ste ušetali očekujući da ćete se na teret poreznih obveznika nažderati za 15 kuna.
Osim toga, kao netko tko svake godine na Adventu zbog posla prolazi sve lokacije u gradu, ni sam ne bih trošio novac i vrijeme na stvari koje mogu napraviti sam ili ih smatram precijenjenima, ali u isto vrijeme, neću se osjećati prevarenim ako za isti iznos pojedem nešto zanimljivo ili u čemu istinski uživam.
Isprobao sam i stvari koje su odlične, ali i neke koje nisu, ali rijetko kad nailazite na nešto što je STVARNO nejestivo. I klasična ponuda koja uključuje grah, buncek ili germknedle i koja najčešće završava na dnu naših adventskih lista, definitivno nije grozna i većini ljudi neće biti niti približno toliko loša da bi o tome pisali traktate kao mi koji smo za to plaćeni. U najgorem slučaju vam se neće svidjeti.
Ako nećete, stvarno ne morate
A ako nakon potrošenih 30 kuna za nešto što mi se nije svidjelo započnem rant od 30 minuta, onda je vrijeme da preispitam neke životne odluke jer očito postoje financijske poteškoće čije bi mi rješavanje trebalo biti bitnije od šetnje Adventom i analize cijena "sarme s potpisom" koju, je li, nisam prisiljen kupiti ako si to ne mogu priuštiti.
No, neprestano se iščuđavati i u komentarima ponavljati "ovo je preskupo" jednostavno nema smisla.
Advent je tu da ga obiđete, istrpite gužvu, fotobombardirate hrpu fotki ljudi koji se naslikavaju na svakom koraku, slušate DJ setove prepune bizarnih obrada dok smrznuto cupkate uz čašu kuhanog vina, opalite par selfija usred Polarnog sna u Tunelu Grič kao i apsolutno svi na Instagramu, fotkate panoramski kotač na kojem nemate muda napraviti krug i na storiju se pretvarate kao da se ludo provodite.
To je bit Adventa.
Hrana je samo bonus.