NAKON zadnje epizode kviza Potjera povela se žustra rasprava o tome koja je odluka HTV-a bila ispravna – prva, prema kojoj je tvrdnja da se na naslovnici legendarnog albuma The Dark Side of the Moon britanskog progresivnog rock benda Pink Floyd nalazi piramida ocijenjena pogrešnom jer je ispravan odgovor trebao biti prizma, ili druga, kojom je odgovor piramida ipak priznat kao ispravan.
Odgovor na ovo pitanje nije jednostavan pa ideja ovog teksta nije da ga ponudi, već da problem rasvijetli iz više perspektiva.
Razlika između prizme i piramide
Za početak podsjetimo ukratko na sličnosti i razlike između prizme i piramide.
Prizme i piramide su trodimenzionalni geometrijski oblici koji imaju ravne stranice, ravne baze i kutove. Međutim, baze i bočne strane na prizmama i piramidama se razlikuju. Prizme imaju dvije baze, dok piramide imaju samo jednu. Baze piramida i prizmi su poligoni poput trokuta, kvadrata, peterokuta itd. No stranice prizme su paralelogrami, dok su stranice piramide trokutastog oblika i spojene su u točki poznatoj kao vrh.
Fizikalna perspektiva
Prije svega treba istaknuti da se na naslovnici albuma zapravo vidi zraka bijele svjetlosti koja dolazi do trokuta. Zraka se u tom trokutu lomi i s druge strane izlazi snop svjetla u duginim bojama. Iz same grafike, koja je dvodimenzionalna, nemoguće je zaključiti je li riječ o prizmi ili o piramidi jer i jedno i drugo tijelo, ako se gledaju s bočne strane ili ako se gleda njihov presjek, mogu izgledati onako kako izgleda grafika na albumu koji je postao sinonim za Pink Floyde, ali i za psihodeličnu glazbu uopće.
Lom svjetla koji se vidi na omotu poznat je fizikalni fenomen. Naime, bijela svjetlost sastoji se od cijelog niza elektromagnetskih valova raznih valnih duljina koje naše oko i mozak prepoznaju kao različite boje. Crveni dio spektra sastoji se od najdužih valnih duljina (koje imaju najmanju frekvenciju i energiju), a plavi od najkraćih (koje imaju najveće frekvencije i energiju).
Zašto se svjetlost u prizmi odnosno piramidi lomi? Poznato je da svjetlost u vakuumu ima uvijek istu brzinu, neovisno o frekvencijama. Međutim, u prozirnim materijalima, kao što su voda ili staklo, ta brzina se smanjuje u ovisnosti o gustoći materijala, ali i o frekvencijama svjetlosti. Pojednostavljeno govoreći, to je razlog zbog kojeg će se u istom materijalu svjetlost lomiti pod određenim kutom koji će ovisiti o njenoj frekvenciji. Budući da će se različite frekvencije svjetlosti lomiti pod različitim kutovima, bijela svjetlost, koja ulazi s jedne strane, na drugoj će izaći kao snop svjetla u duginim bojama.
Efekt će biti isti neovisno o tome je li riječ o prizmi ili o četverostranoj piramidi.
Dakle, samo na temelju prikaza trokuta i efekta loma svjetlosti nije moguće zaključiti je li točan odgovor prizma ili piramida. A to je ono što ljudi o tom albumu znaju. U vrijeme kada je album izašao nije bilo interneta da se izgugla prava istina.
Stvari dodatno komplicira činjenica da se na internetu danas mogu naći slike naslovnice albuma The Dark Side of the Moon neovisno o tome upišete li u tražilicu naziv albuma i uz to piramida ili prizma. Oba termina su uvriježena.
Ima još jedna stvar koja muti vodu. Naime, uz album The Dark Side of the Moon u omotu je bio priložen veliki poster koji je prikazivao egipatske piramide u Gizi snimljene u plavoj boji. Fanovi Pink Floyda puno su spekulirali o značenju omota albuma i postera. Među češćim spekulacijama je i jedna prema kojoj piramide predstavljaju ludilo koje je često tematizirano u pjesmama Pink Floyda, među ostalim i zbog Syda Barretta, suosnivača benda za kojeg se smatralo da je imao psihičke probleme, povrh toga što je previše konzumirao droge. Pink Floydi su Barrettu posvetili pjesmu Shine On You Crazy Diamond, ali i rock operu The Wall.
Na ovu poveznicu između piramida, ludila i ploče The Dark Side of the Moon ukazuju i brojni komentari koji se mogu naći u raznim osvrtima na album i njegov simbolizam. Primjerice, San Francisco Art Exchange, kada govori o spomenutom posteru, piše:
"Velika Keopsova piramida, najveća piramida ikad izgrađena, navedena je kao jedno od sedam svjetskih čuda i izabrana je kao odgovarajući simbol ambicije i ludila, dok oblikom podsjeća na prizme na originalnoj naslovnici The Dark Side of the Moon."
Ludilo se također spominje u pjesmi Speak to Me na istom albumu:
"Uvijek sam bio lud, znam da sam bio lud,
Kao i većini nas, jako je teško objasniti zašto si lud,
Čak i ako nisi lud."
Perspektiva povijesti znanosti
Jedan od prvih znanstvenika koji su istraživali prirodu boja svjetlosti bio je Isaac Newton. On je kroz malu rupu na zamračenom prozoru propuštao zraku bijelog svjetla sunca. Usmjeravao ju je na prizmu i ona bi se u njoj lomila, stvarajući boje. Newton je, slično kao i autori omota albuma, pred raznobojno svjetlo postavljao i drugu prizmu, koja je raznobojno svjetlo pretvarala nazad u bijelo svjetlo. Zbog toga se istraživanje loma svjetlosti najčešće povezuje s Newtonom i njegovim prizmama (ilustracija dolje).
Britanski je fizičar prirodu loma različitih boja svjetlosti objasnio tzv. korpuskularnom teorijom, prema kojoj se različite boje svjetlosti sastoje od različitih čestica. Zanimljivo je da ta teorija ima podudarnosti sa suvremenom kvantnom mehanikom, u kojoj je svjetlost istovremeno i val i čestica, odnosno foton.
Dakle, ako gledamo iz perspektive povijesti znanosti, omot albuma najviše podsjeća na Newtonove eksperimente s prizmama.
Biografska perspektiva
Najpouzdanija perspektiva svakako je biografska; drugim riječima, najbolje je znati što su u glavi imali autori omota ploče kada su odlučili naslikati trokut. Tu su stvari prilično jasne.
O tome su u biografiji o Pink Floydima Kad svinje polete Marka Blakea svjedočili članovi benda, kao i Aubrey Po Powell i Storm Thorgerson, suosnivači grafičkog studija Hipgnosis, koji je radio na više albuma Pink Floyda, ali i drugih bendova.
Prema Thorgersonu, klavijaturist Pink Floyda Richard Wright predložio je da omot bude jednostavan i elegantan te da na njemu bude grafika, a ne fotografija.
On je Pou pokazao jednu fotografiju prizme kroz koju je prolazila duga, na notnom zapisu.
"Bila je to crnobijela fotografija, ali kroz prizmu je prolazila obojena zraka koja je izgledala poput duge", kazao je Po.
Jesu li glazbenici i dizajneri na umu imali istovremeno i piramidu i prizmu kada su odlučivali o opremi albuma, trebalo bi njih pitati; takve informacije ne mogu se naći. Štoviše, nitko od njih nikada nije bio osobito rječit u tumačenju što simbolizira omot i kakva je njegova veza sa sadržajem ploče. Ljubitelji Pink Floyda uglavnom spekuliraju da bi on mogao predstavljati neprekinuti krug života u kojem nastanak duge simbolizira opcije koje se pred čovjekom otvaraju rođenjem.
Dakle, da zaključimo, na HTV-u su mogli biti striktni i odlučiti da je jedino prizma ispravan odgovor i bili bi u pravu. Štoviše, za kvalitetnu popularizaciju znanosti u općoj kulturi to bi bila bolja odluka. No priznavanje piramide kao ispravnog odgovora također nije pogrešno.